Spora pravda

02. 10. 2008. 22:00

Spektakularna hapšenja osumnjičenih za organizovani kriminal uvek izazivaju veliku medijsku pažnju, a kako vreme prolazi tako odmiču istrage i suđenja, a javnost je uvek zaokupljena novim aferama i novim hapšenjima.

Tako se polako zaboravljaju i imena okrivljenih. Preki sudovi i „brza pravda” nikada ništa dobro nisu doneli. Javnost ima potrebu da presuđuje pre suda, pa su snimci okrivljenih sa lisicama na rukama često dovoljni da neko bude zauvek označen kao kriminalac.

Osumnjičenima ne presuđuju ni javnost ni policija, već samo sud. Utvrđivanje istine u dugotrajnim sudskim postupcima, finansijska veštačenja, iskazi svedoka, odlaganja suđenja zbog bolesti okrivljenog i drugi detalji postaju zamorni i za novinare i za javnost, ali sud sudi. Ko danas zna koliko traje proces protiv takozvane stečajne mafije? Bila je to prva velika privredno-sudska afera, sa zvučnim imenima iz pravosuđa, bankarstva, privrede, advokature, koja su se našla iza rešetaka i sa velikim novcem „u igri”. Stečajna mafija otkrivena je u aprilu 2006. godine, a suđenje je počelo januara 2007. i danas, posle dve i po godine, mnoga od tih zvučnih imena nisu u pritvoru, a suđenje traje i ne može se proceniti kada će biti završeno.

Sudija Maja Kovačević, portparol Specijalnog suda, odnosno Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Okružnog suda u Beogradu, kaže da je oko 20 predmeta organizovanog kriminala u fazi glavnog pretresa, odnosno suđenja, u zgradi u Ustaničkoj ulici, a da je do sada, od osnivanja tog odeljenja, maja 2003. godine, doneto čak 70 presuda u prvom stepenu.

To su većinom predmeti sa najmanje 13 optuženih, a na nekim suđenjima se čak i 50 okrivljenih tiska na optuženičkoj klupi najveće sudnice, zajedno sa zatvorskim stražarima. „Drumska mafija” je u završnoj fazi dokaznog postupka, a suđenju „carinskoj mafiji” ne nazire se kraj. Kada će najnovija, „građevinska”, doći na optuženičku klupu, zavisi od istrage koja još u sudu nije počela. Podsetimo samo da je suđenje optuženima za ubistvo premijera Đinđića trajalo tri i po godine.

Pritvorski predmeti su hitni, tako kaže i zakon, ali ne može se presuditi bez izvođenja dokaza. Optuženih je mnogo, a za svakog od njih sud mora doneti odluku da li je kriv ili ne. Za svakog od njih moraju se analizirati dokazi. Predmeti organizovanog kriminala imaju po nekoliko hiljada stranica materijala.

Ipak, za pravdu se kaže i da je dostižna. Kad-tad biće doneta presuda. Prvostepena. Tada se predmeti organizovanog kriminala, obično kamionima, odvoze u Vrhovni sud, koji sve to mora ponovo da prouči, održi javnu sednicu i donese odluku. Ako potvrdi presudu, ili samo preinači neke kazne, konačan epilog bliži se kraju, ali ako kine odluku i vrati predmet Specijalnom sudu na takozvano ponovno odlučivanje, onda pravda usporava, spušta mač i zateže povez preko očiju. Ona radi svoj posao ne obazirući se na vreme. Teško onima koji su joj privedeni, bili krivi bili nevini.