Film o Džordžu Bušu
Film „W” u režiji Olivera Stouna, o odlazećem američkom predsedniku Džordžu Bušu, premijerno će biti prikazan 17. oktobra u Los Anđelesu, tri nedelje uoči predsedničkih izbora u SAD, koji su zakazani za 4. novembar, prenose agencije. Glumac Džoš Brolin, zvezda Oskarima nagrađenog filma „Nema zemlje za starce” braće Koen, tumači lik američkog predsednika, prvu damu Loru Buš dočarala je Elizabet Benks, a u filmu još igraju: Tendi Njutn, Elen Brstin, Džefri Rajt i Džejms Kromvel koji tumači lik Džordža Buša starijeg.
U novom filmu Stoun slika „život bezličnog čoveka koji postaje predsednik najuticajnije države na svetu”, navode agencije. Suprotno očekivanjima, film nije nemilosrdna kritika američkog predsednika kojem uskoro ističe mandat i njegove administracije, već komedija koja govori o burnoj mladosti razmaženog sina predsednika Džordža Buša starijeg. Naklonjen alkoholu i lepim devojkama, mladi Buš se u filmu ni po čemu ne izdvaja i dugo ne pokazuje nikakvo interesovanje za politiku. Nešto kasnije postaje guverner Teksasa, tu funkciju će obavljati šest godina, da bi zatim u dva navrata bio izabran za predsednika SAD.
Sadašnji, 43. predsednik SAD, koji je tokom svog mandata pokrenuo dva rata, u Avganistanu i Iraku, verovatno je najomraženiji predsednik u američkoj istoriji. „Kako je moguće da je jedan takav čovek postao predsednik?”, pita se reditelj Stoun. „To je neverovatno. On je običan čovek koji čak ne ume ni da govori, već frflja”, dodaje reditelj.
Kada je u januaru najavio projekat, Stoun je istakao da će film biti „prikaz vlasti iza kulisa”, kako bi gledaoci „mogli da dobiju ideju šta znači biti u koži Džordža Buša”.
„Ja sam filmski autor koji se interesuje za ljude i imam naklonost prema Bušu kao prema ljudskom biću, kao što je imam i prema Fidelu Kastru o kom sam snimio dokumentarac „Komandant”, ili kao što sam ih imao i prema Džonu Kenediju, Ričardu Niksonu, Džimu Morisonu ili Aleksandru Velikom, o kojima sam takođe snimio filmove. Pedeset miliona ljudi glasalo je za Buša, i to dva puta, a to nešto govori”, podseća Stoun, poznat po svojim levičarskim stavovima, i dodaje: „Osim meteorskog, gotovo nelogičnog dolaska na vlast, i ogromnog uticaja na svetske političke i ekonomske prilike, mi zapravo ne znamo mnogo o predsedniku Bušu.”
Film „W”, koji je snimljen sa malim budžetom i glumcima koji su pristali da igraju za niske honorare, nije imao podršku uticajnih holivudskih studija.
„Studiji su nas odbili. Iznenađujuće je kada saznate koliko ljudi u svetu filma odbija da njihovo ime bude povezano s nekim političkim projektom”, kaže Stoun. On dodaje da ima simpatije za Buša i ocenjuje da je mlađi Buš bio talentovaniji predsednik od svog oca i da je dugo podsećao na Ronalda Regana sve dok nije postao omražen.
U dosadašnjem radu reditelj Stoun se često bavio ličnostima i prekretnicama u američkoj istoriji. Ratu u Vijetnamu posvetio je trilogiju „Vod”, „Rođen 4. jula” i „Nebo i zemlja”; u trosatnom trileru „JFK” govorio je o atentatu na američkog predsednika Džona Kenedija i suđenju koje je sproveo Džim Garison, a teme filma „Nikson” bile su Niksonova vladavina, ostavka i afere koje su ga pratile, pogotovu „Votergejt”. Talas muzičkog revolta mladih tokom šezdesetih godina prošlog veka Stoun je obradio u drami „Dors” („The Doors”) o frontmenu istoimene grupe Džimu Morisonu, dok je terorističkom napadu na SAD 11. septembra 2001. godine posvetio dramu „Svetski trgovinski centar”, istinitu priču o dvojici vatrogasaca koji su preživeli rušenje kula bliznakinja.
Iako često kritikovan u američkoj filmskoj industriji, Oliver Stoun je autor čiji rad je Američka filmska akademija podržavala i nagrađivala. Do sada je osvojio tri Oskara, za scenario filma „Ponoćni ekspres” 1979. godine i za režiju filmova „Vod” 1987. godine i „Rođen 4. jula”, tri godine kasnije.