Povratak „princa tame"

03. 10. 2008. 22:00

Питер Менделсон поново у британској влади (Фото АФП)

Suočen sa narastajućom ekonomskom krizom na Ostrvu, britanski premijer Gordon Braun juče je preuzeo za mnoge iznenađujući potez, dovodeći u svoj kabinet bivšeg žestokog unutarstranačkog suparnika Pitera Mendelsona. Aktuelni evropski komesar za trgovinu, u reorganizovanom Braunovom kabinetu zameniće Džona Hatona na funkciji sekretara za reformu poslovanja preduzeća i propisa, dok će Haton postati novi sekretar odbrane, umesto sadašnjeg Desa Brauna.

Međutim, britanski premijer je odredio i nove ministre za trgovinu i saobraćaj, jer su dosadašnji, Digbi Džons i Rut Keli, dali ostavke. Kelijeva je objavila da se na narednim izborima neće kandidovati za poslanika kako bi provela više vremena sa svojom porodicom, dok je Džons rekao da je oduvek nameravao da ode iz vlade prilikom prve Braunove reorganizacije kabineta. Ovo obrazloženje deluje neuverljivo budući da je Digbi Džons, bivši šef Konfederacije britanske industrije i član Doma lordova, postao ministar nedugo pošto je Braun u junu prošle godine preuzeo premijersko mesto, iako nije bio član Laburističke partije.

Umesto Kelijeve, sekretar za saobraćaj biće Geof Hun, dok će Ed Miliband preći na novouspostavljeno mesto sekretara za klimu i energiju. U britansku vladu vraća se bivša šefica diplomatije Margaret Beket, jedna od najiskusnijih laburista koja je bila i privremeni lider partije posle iznenadne smrti Džona Smita, a do izbora Tonija Blera na to mesto. Analitičari očekuju da će Beketova biti zadužena za disciplinu u kabinetu, u kojem će Alister Darling ostati na mestu sekretara za finansije.

Mediji prenose i očekivanja da Braun formira i krizni komitet za borbu protiv finansijskih potresa, po sličnom modelu kao i onaj koji se bavi bezbednosnim pitanjima.

Uprkos tome što Braun reorganizaciju kabineta pravda potrebom da se vlast suoči sa nadolazećom ekonomskom krizom, njegovi jučerašnji potezi su zaprepastili sve parlamentarce u Vestminsteru. Šok je, pre svega, izazvala odluka kojom će se iz Brisela u London vratiti Piter Mendelson, višegodišnji Braunov zakleti politički neprijatelj, što datira od 1994. godine kada je on umesto Brauna podržao Tonija Blera na izborima za lidera laburista.

Međutim, postepeno pomirenje je došlo na videlo kada je ovog leta u toku teške prepirke između Mendelsona i francuskog predsednika Nikole Sarkozija oko međunarodne trgovine britanski premijer podržao evropskog komesara za trgovinu rekavši da je uradio „izuzetan posao”.

Mendelson je, inače, dva puta bio ministar u kabinetu bliskog saradnika i bivšeg premijera Tonija Blera, ali je oba puta podneo ostavku pod kontroverznim okolnostima. Prvi put zbog beskamatnog kredita od 373.000 funti za kupovinu kuće u elitnom delu zapadnog Londona, prvi čemu mu je u ovaj novac dao laburistički parlamentarac i multimilioner Džefri Robinson, čije je poslovanje kontrolisalo Mendelsonovo ministarstvo. Ostavku je dao zbog pritiska javnosti, koja se zapitala kako ministar kupuje kuću, ukupno vrednu 475.000 funti, kada mu je godišnja plata 40.000 funti.

Drugi put Mendelson je dao ostavku zbog optužbi da je prekršio ovlašćenja prilikom zahteva indijskih multimilionera braće Hindudža da dobiju britanski pasoš. Iako je ova afera dugo ispunjavala stupce britanske štampe, istragom je utvrđeno da Mendelson nije odgovaran za skandal.

U Britaniji je, inače, stekao i nadimak „Princ tame” zbog beskompromisnih zakulisnih radnji u naporima da Laburistička partija 1997. godine pobedi tada vladajuću Konzervativnu partiju.

Njegovo postavljanje je deo reorganizacije kabineta uoči početka jesenjeg zasedanja Parlamenta i Braunov pokušaj da ojača vladu u borbi protiv posledica svetske finansijske krize u Britaniji.

Ovakvu Braunovu odluku, kako prenose britanski mediji, pojedinci ocenjuju kao „majstorski potez”, a drugi kao „izuzetan korak nazad ka najgorim elementima Blerove ere, koji oživljava verovatno najrazorniju figuru u nedavnoj laburističkoj istoriji”. Međutim, i dalje je neizvesno da li će ovi potezi doprineti da se bar umanji ako ne i zaustavi pad popularnosti laburista u britanskoj javnosti.