Psorijaza može da se drži pod kontrolom

Danijela Davidov-Kesar

02. 11. 2023. 18:00

Владимир Кецић (Фото лична архива)

Otac i baka su mi bolovali od blažeg oblika psorijaze, tako da sam oduvek bio upućen u to o kakvoj bolesti je reč. Imao sam 25 godina kada sam saznao da i ja imam tu dijagnozu. U početku je to bio neki blagi oblik, kada su mi se promene pojavile po pregibima laktova i kolena. Dve godine nakon toga doživeo sam porodičnu tragediju, pa su mi se u roku od dva dana pojavili osipi po celom telu. Umerena psorijaza je tada prešla u teži oblik. Tada kreće moja borba sa bolešću. Dobijao sam terapije koje su davale delimične rezultate. Tada sam ušao u kliničku studiju za inovativnu biološku terapiju, koja mi je pomogla i više nisam imao nikakve promene na koži. Nakon nekoliko godina, RFZO je tu terapiju stavio na pozitivnu listu i nastavio sam da se njome lečim.

Sada se ne osećam kao pacijent. Na to me podseti samo odlazak po terapiju, s vremena na vreme. Benefiti terapije koju dobijam se vide. To je dokaz da psorijaza može da se drži pod kontrolom. Na bolest čak može i da se zaboravi.

Psorijaza nije samo kozmetički problem. Ovu bolest ne treba shvatati olako. Pacijenti ne treba stalno da menjaju lekare, već moraju da se pridržavaju terapije koju im je dermatolog propisao i saveta koji su bitni za kvalitetniji život. Činjenica je da nam doktori pomažu dugi niz godina.

Bitno je da se ljudi prvo obrate izabranim lekarima, zatim dermatolozima koji će odlučiti da li treba da se uključi i reumatolog. Moj odnos sa lekarima koji me leče godinama nije odnos lekar-pacijent, već pre odnos roditelja prema detetu. To je zbog toga što su dobro znali da me kritikuju kada sam nešto loše radio i da budu veoma žustri u primedbama, ali i da me pohvale kada sam nešto dobro radio. Nisu oni tu samo da „odrade” svoj posao i napišu neki recept. Zato sam im zahvalan. Jer ko zna gde bih sada bio da nije bilo njih. Zahvalan sam i Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, koji je prepoznao da je psorijaza ozbiljno oboljenje i omogućio razne modalitete lečenja. Ne treba posezati za takozvanim čudotvornim preparatima. Pravo lečenje od strane lekara je jedini ispravan put.

Kao neko ko je učestvovao u kliničkim istraživanjima, mislim da je to odlična stvar i za pacijente i za lekare, ali i za državu jer ne košta ništa. I nije tačno da se tu rade eksperimenti na ljudima. Ja sam benefit biološke terapije video kada sam bio uključen upravo u kliničku studiju. Zato mislim da kliničke studije treba ubrzati i odobravati brže.

Kada vidim nekoga na ulici ko ima psorijazu, priđem mu i pokušam da objasnim da treba da se leči, da postoje lekovi koji bolest mogu da stave pod kontrolu. Pacijenti danas imaju više modaliteta lečenja, a nadam se da će ih biti još više. Na raspolaganju su lekovi za lokalnu i sistemsku primenu, uključujući i biološku terapiju za pacijente sa umerenim i teškim oblikom psorijaze. Pored dostupnih mogućnosti lečenja, i dalje veliki broj pacijenata nepotrebno pati od ozbiljnih simptoma i znakova psorijaze. Zato je značajno da pacijenti dobiju odgovarajuću terapiju, oslobode se promena na koži, ali i smanje rizik od razvoja drugih oboljenja, i dalje, što je je veoma značajno za pacijente – poboljšaju kvalitet života i nesmetano obavljaju socijalne i profesionalne aktivnosti.

Ono što je dobro u zemljama u regionu, a kod nas nije odobreno, jeste omogućavanje da pacijenti odu u apoteku po propisani lek i da ga sami sebi daju u vidu potkožnih injekcija. Kod nas po biološku terapiju ljudi moraju da putuju i po 100 kilometara. Kada idem po terapiju, moram najpre da otvorim bolovanje kod lekara opšte prakse na jedan dan, pa da se posle opet vraćam da ga zatvorim.

Psorijaza je hronično oboljenje kože koje pogađa oko 80 miliona ljudi širom sveta. Procenjuje se da između dva i pet odsto evropske populacije ima psorijazu. Ovo hronično stanje kože nije opasno po život, ali ljudi sa psorijazom mogu biti skloni dijabetesu, psorijaznom artritisu, srčanim oboljenjima i depresiji. Oboljenje se može javiti u svakom životnom dobu, ali se obično pojavljuje između 15. i 25. godine.

Crvena, upaljena i izdignuta koža karakteristična je za psorijazu, kao i ljuske sivosrebrnaste boje ili mrlje, odnosno plak na koži. Kod osoba obolelih od psorijaze javljaju se i udubljenja na noktima ili se nokat odvaja od prsta.

Nije sasvim jasno šta izaziva psorijazu. Pretpostavlja se da na njenu pojavu mogu da utiču genetika, stanje imunološkog sistema i neki spoljni uticaji. Smatra se i da stres može biti okidač za psorijazu.

U pitanju je autoimuna bolest: najprostije rečeno organizam je „zbunjen” i kreće da snažno aktivira imuni sistem kao da brani kožu od neke velike infekcije. Pritom nastaje ogroman broj novih ćelija koje kratko žive, a toliko ih je da organizam ne može sam da ih ukloni, pa počinju da se nagomilavaju na površini kože. I eto manifestacije psorijaze u vidu ljuspica, krasti i plaka koji zahvata delove tela. Zapuštanje bolesti može dovesti do dramatičnog pogoršanja zdravstvenog stanja i do invaliditeta.

Vladimir Kecić, predsednik Udruženja „Pacijenti protiv psorijaze – 3P”