U čitavom kosmosu najbrža je – misao
Насловна страна часописа Жељко Ђуровић
Novi dvobroj časopisa „Srpska misao” tematski je posvećen Nikoli Tesli. U godini ovog velikana sećamo se njegovih reči: „Smrt ne postoji, a samim tim saznanjem strah od nje nestaje. I zapamtite: nijedan čovek koji je postojao nije umro. Pretvorili su se u svetlost i kao takvi i dalje postoje.”
Urednica Dušica Milanović navodi ove Tesline lekovite reči i zaključuje da je ovo vreme negativnih junaka, nasilja, oružja, medijskih ratova koji pogubno utiču na ljudski mozak: „Izlaz nije u veštačkoj inteligenciji, u veštačkoj hrani niti u bilo čemu veštačkom. Izlaz je u dobroti, lepoti, samilosti, poštenju, poštovanju, nadi.”
Branislav Stanković podseća da se ove godine navršava osamdeset godina od upokojenja Nikole Tesle, što će biti obeleženo u celom svetu na razne načine, i u podužem eseju iz više uglova sagledava život i rad našeg velikana po ko zna koji put, eksplicite, dokazujući da je Tesla Srbin. I Bojan Jovanović nastavlja da dešifruje Tesline misli. Bol poniženih, svetski i kosmički, kako ga Nikola krsti, posledica je stradanja, ali i poziv na odgovor.
Ovoj dvojici autora priključuje se i Miloje M. Rakočević koji piše o Teslinom holističkom razumevanju prirode, da je „nužno uključiti ideje o univerzalnom kodu prirode, čiji su aspekti genetski kod, hemijski kod i prirodni govorni jezik...”
U tekstu „Iluzija nadnacionalnog bosanstva” profesor dr Darko Tanasković piše da „paralelno sa nagoveštajima dezintegracije jugoslovenske federacije i potrebom da u uslovima njenog nestanka svaki narod iznađe optimalan državotvorni model svoga organizovanja, Srbi i Muslimani su kasnili za ostalima, jer im je, iz više razloga, jugoslovenski okvir odgovarao”. Milo Lompar, pišući o fenomenu šahovske igre, pita se, nije li ključ sudbine večito drugog – poetsko spasenje. Biti u svetu je zakon sveta; biti iza pobednika je poetski zakon. Prozaični ljudi ne vide nikakvu lepotu u tome: neozračeni poezijom, oni hrle pobedi koja treba da sakrije svu jal njihovog života. Marko Krstić u tekstu „Farmagedon” bavi se prkosom, i pita se, da li prkos u Srba može da bude konstruktivan po Srbe.
„Može li neko da ne vidi kud ovo ide”, piše i pita Slobodan Reljić. Liberalna demokratija je stigla do koncentracionog logora. Sad već digitalnog. Svuda oko nas nalaze se kamere. Sami ste predali kontrolu nad svojim kretanjem, iz minuta u minut, pametnom telefonu, sve što znate napisali ste i predali „Guglu”, kaže autor.
„Svetlanu su nadvladale emocije i rekla je Štefici: Meni je teško što sam Staljinovo dete... – A Štefica ju je s osmehom tešila: Svi smo mi Staljinova deca.” Ovaj citat iz teksta Alekse Đilasa je dovoljan da zagolica čitaoca i oseti istoriju iz prve ruke.
Postoji vreme kada se sadi i vreme kada se čupa posađeno. Vreme kada se ćuti i vreme kada se govori. Vreme rata i vreme mira. Sve ima svoje vreme. Vreme je da ceo svet sazna genijalnost Nikole Tesle, piše Goran Perčević u tekstu „Momentum”, kako mu je i naslov istoimene knjige.
„Dabogda bio novinar u zanimljiva vremena”, piše Jovana Grgurević u nadahnutom tekstu, a Petar Zec kroz Andrićevo delo „Anikina vremena” analizira ovekovečenje zla na ovim prostorima. U ranijim epohama lako je bilo vladajućoj eliti da bude beskompromisna jer u eri pre nuklearne bombe kao pretnje, rizik je bio prihvatljiv. Danas je ulog sam opstanak civilizacije, ljudskog roda, upozorava pisac i politikolog Danijel Milutinović.
Kreativna nadmoć fantastike u slikarstvu ŽELjKA ĐUROVIĆA je slikarski lajtmotiv ovog dvobroja „Srpske misli“.