I palestinski životi su važni
У Гази је за месец дана убијено 4.500 малишана (Фото EPA-EFE/Haitham Imad)
Izraelske građane je napao teroristički pokret Hamas i razumljivo je da se Izrael brani, ali ovo čega smo svedoci je nečuveno. Broj poginulih civila na palestinskim teritorijama za mesec dana je premašio ukupan broj civilnih žrtava tokom sukoba u Ukrajini.
Iako su fotografije masakra kojem su izloženi stanovnici Gaze „proterane” sa stranica glavnih medija, podaci međunarodnih humanitarnih institucija govore da je od početka rata poginulo skoro 4.500 mališana, što je malo manje od polovine svih nastradalih Palestinaca. Ni američki mediji ne kriju da broj dece ubijene u pojasu Gaze premašuje broj maloletnih žrtava u bilo kojem sukobu od 2019. godine. Većina ljudi oseća sramotu i gnev, ali njihovi politički lideri i dalje pružaju bezuslovnu pomoć Izraelu.
JEVREJSKA IZUZETNOST: Izrael je oduvek imao poseban status u svetu. Progon Jevreja u Drugom svetskom ratu i stradanje šest miliona u Holokaustu imali su odlučujuću ulogu u tome. Taj poseban tretman nastavljen je i kad je Tel Aviv prenebregao rezoluciju UN iz 1974. godine o dve države za dva naroda i kombinacijom tihog naseljavanja i oružjem osvajao teritoriju na kojoj su živeli Palestinci.
Sada su za samo mesec dana rata Jevreji pobili više od 10.000 ljudi, izazvali humanitarnu katastrofu za dva miliona izbezumljenih Palestinaca lišenih vode, struje, lekova, goriva. Bombarduju bolnice, džamije, udžerice, sve… Da, ne može se zaboraviti zastrašujući napad pripadnika Hamasa (o tome kako je uopšte mogao da se dogodi i ko mu je kumovao, više se i ne govori) koji je izveden 7. oktobra, kada je ubijeno oko 1.400 ljudi i uzeto više od 240 talaca. Ali nešto je „očigledno pogrešno” u vezi s vojnim operacijama Izraela, kako je konstatovao generalni sekretar UN Antonio Guteres: „Gaza je postala grobnica za decu.”
Njegov kolega, direktor njujorške kancelarije UNHCR-a Kreg Mokiber bio je jasniji: rekao je da je pojas Gaze udžbenički primer genocida i podneo ostavku pošto UN nisu bile u stanju da zaustave masakr. Od tada je prošlo više od deset dana, a SAD, Velika Britanija i EU, koje je optužio za političku podršku Izraelu – nisu ništa promenili u svom ponašanju, izuzev deklarativnih upozorenja i izražavanja saučešća.
Ako išta izazove širenje ovog rata na Bliskom istoku, to će biti upravo ovoliko stradanje palestinskih civila, među njima hiljada dece. To je već nagovestio visoki zvaničnik libanske grupe Hezbolah. Američke diplomate u arapskim državama poslale su pre nekoliko dana hitne depeše s upozorenjima Beloj kući, FBI i CIA da snažna podrška Vašingtona izraelskoj vojsci izaziva rastući bes javnosti islamskih država, koje američku podršku smatraju saučestvovanjem SAD u ovim ratnim zločinima.
AMERIČKA IZUZETNOST: I pre nego što su ova upozorenja stigla, Vašington je odlučio da u tajnosti drži spiskove naoružanja koje svakodnevno desetinama aviona isporučuje Izraelu. Ne samo da se Ukrajina uplašila da će ostati bez vojnih isporuka, nego je državni sekretar Entoni Blinken morao da uverava i indopacifičke zemlje da Amerikanci mogu „istovremeno da trče i žvaću žvaku”. To je ta američka izuzetnost koja uvek više košta njihove prijatelje nego neprijatelje. Jer protivnici računaju na to, a prijatelji veruju da će biti najbolji drugovi do kraja. O tome bi Zelenski mogao štošta da kaže.
Sada prevladava uverenje da je čak i američka administracija shvatila da je tu nešto „debelo pogrešno”. Prodaja oružja Ukrajini imala je „plemeniti cilj” – uništenje Rusije. Oružje koje se šalje Izraelu, očigledno je, služi za činjenje masovnih ratnih zločina, iako njegovi isporučioci nemaju više naklonosti prema Palestincima nego prema Rusima. Jednostavno je sve postalo isuviše očigledno.
Netanjahuova reč postala je jača od Bajdenove: humanitarnog primirja neće biti. Ni Zelenski ne bi da pregovara o završetku rata. Postavlja se onda pitanje ko upravlja ovim ratovima i da li SAD uopšte mogu da zadrže uticaj u klijentilističkim državama. Očigledno je da Izrael ne može do kraja da pobedi Hamas bez izazivanja smrti biblijskih razmera u Gazi. Zašto Vašington pristaje na to, da li mu je to u interesu? I kako će ikada ikome više držati slovo o ljudskim pravima? Čak i onom malom broju država koje još nemaju hrabrosti da se tome odupru.
ISPLjUNI ŽVAKU: Jednostavno je: kada SAD podvuku crtu i odluče da su njihovo ulaganje u „zaštitu demokratije” i pomoć političkim elitama u nekoj državi postali skuplji nego što donose koristi – napustiće ih bez razmišljanja. Avganistan, Sirija, Ukrajina… Da li je Izrael sledeći? Ili će Vašington možda izgubiti i preostale saveznike u zločinima? Potpredsednica belgijske vlade Petra de Suter pozvala je svoju vladu na uvođenje sankcija Izraelu, koji se oglušuje o sve pozive da prekine činjenje ratnih zločina. Tragično je što se borba protiv nasilnika obično plaća životima, ali se na kraju časni ljudi pobune.
Dok su se u Ukrajini Amerikanci plašili direktnog sukoba s Rusijom i kontrolisali poteze Kijeva pokušavajući da poraze neprijatelja tuđim rukama, ali svojim skupo prodatim oružjem – u Gazi bi mogli da budu uvučeni u sukob velikih razmera ako ne zaustave žrvanj. Ukoliko ne žele da napuste Bliski istok, a mnogi Izraelci se pribojavaju upravo tog scenarija, moraće da smanje očekivanja od zarade vojnoindustrijskog kompleksa i ispljunu žvaku dok trče.