Sećanje na osnivanje Ateljea 212
Позориште се данас налази у Светогорској улици (Фото М. Спасојевић)
Pozorište Atelje 212 osnovano je 12. novembra 1956. kada je odigran Geteov „Faust” u zgradi „Borbe”. Igrali su veličanstveni umetnici, gospoda glumci: Viktor Starčić, Mata Milošević, Marija Crnobori i Ljubiša Jovanović, u režiji Mire Trailović.
Ipak, Atelje 212 u zgradi „Borbe” pamti se po istorijskom datumu predstave „Čekajući Godoa”, koja je izvedena 17. decembra 1956. godine.
Pre svetske premijere, u zgradi „Borbe”, predstava je pripremana i igrana duže od mesec dana u tajnosti, na zatvorenim predstavama u ateljeu Miće Popovića na Starom sajmištu, u režiji Vasilija Popovića (tada se retko govorilo o zloglasnom nacističkom logoru Staro sajmište).
To delo Semjuela Beketa predstavljalo je pravu senzaciju, jer je igrano osam godina posle raskida Jugoslavije sa Staljinom i staljinizmom. Smatrano je jeretičkim u svesti jednog dela partijskih kadrova i umetnika zadojenih duhom socijalističkog režima s uverenjem da jugoslovenskoj publici ne treba prikazivati dela dekadentnog Zapada.
Godo nije bio politički komad, sem u Jugoslaviji, jer će uskoro postati klasično delo 20. veka, kasnijeg nobelovca Semjuela Beketa. Te noći u zgradi „Borbe” desilo se čudo. Razvijorila se igra veličanstvenih bardova pozorišne scene: Mihajlo Paskaljević, Vlastimir Đuza Stojiljković, Ljuba Tadić, Miodrag Petrović Čkalja, Milivoje Tomić postaviše pitanje hoće li Godo ikada doći.
Prelaskom pozorišta u novu zgradu u Ulici Lole Ribara (današnja Svetogorska), Atelje 212 doživljava svetsku slavu s komadima „Ko se boji Virdžinije Vulf”, „Kralj Ibi”, „Viktor ili deca na vlasti” u režiji Mire Trailović i Ljubomira Mucija Draškića. To je bilo sredinom šezdesetih godina.
Početkom 1989. godine, u ono najteže doba, Atelje 212 ponovo se gradi da bi danas bio među najlepšim modernim pozorištima Evrope i sveta.
Pozorište je imalo tri perioda: u zgradi „Borbe”, zatim znameniti period Mire Trailović, kada Atelje 212 doživljava svetsku slavu, i period izgradnje, kad je upravnik i reditelj bio Ljubomir Muci Draškić.
Danas je Atelje 212 u očima pozorišnih stvaralaca sveta priznato svetsko pozorište, te se iskreno nadam da će naši sadašnji i budući zaduženi za kulturu i stvaralaštvo pronaći bolje rešenje za finansiranje i shvatiti da život i umetnost idu zajedno. Takvo razmišljanje može temeljito da pomogne sadašnjim i budućim generacijama da rade na tome da Godo i dođe.
Srećan rođendan pozorištu Atelje 212.
Miloš Bato Milatović