Etno i eko turizam – naša ponuda svetu

07. 10. 2008. 22:00

Ako je tačan podatak da je ove godine u inostranstvo otputovalo oko 650 hiljada naših turista i da je na to potrošeno pola milijarde evra, onda se postavlja pitanje koliko je stranaca došlo u Srbiju i da li i mi uopšte možemo da „štrpnemo” nešto od svetskog turističkog kolača koji vredi oko 800 milijardi dolara godišnje.

Ivan Krivec iz Ekskluziv tursa čiji najveći deo ponude predstavlja domaći eko i etno turizam, misli da naše prednosti nisu banje i zimski planinski turizam, iako se godinama na to stavlja akcenat. Poistovećuju se tri-četiri banje (Kanjiža, Soko banja, Vrnjačka i Banja Koviljača) čija je infrastruktura iole pristojna sa našim celokupnim banjskim turizmom. Nije to, po njegovom mišljenju, ni zimski planinski turizam jer nam se kapaciteti svode na Kopaonik i par žičara i staza na Tari, Staroj planini, Torniku, Divčibarama. Naša prednost su kulturno-istorijsko nasleđe, etno sela (Vrhpolje, Gostoljublje, Latkovac, Donja Kravarica, Borač, Lisine), istorijsko nasleđe rimskih careva, kao i ponuda salaša, eko i etno radionica u kraćem trajanju poput „siti brejk” programa uz posete istorijskim lokalitetima, manastirima. To je naša šansa, pored reka i malo adrenalinskih tura, raftinga na Drini, Limu, smatra Ivan Krivec.  

– Promovisanje jedne destinacije možda je i najlepši deo našeg posla, kaže Biljana Radulović iz Top tursa. Top turs je veoma lagano pokrenuo čitav sistem promocija Srbije kao destinacije, i dovodio turiste 2002. godine, čim je to bilo moguće, iako su to činili i u vreme kada je to bilo daleko teže, počev od 1992. godine. Imamo još uvek skup proizvod na svetskom tržištu, s obzirom na to da nemamo beneficije (smanjenje PDV–a i poreske olakšice), kako to čine zemlje u okruženju. Gajimo projekat Beograda kao „siti brejk” destinaciju, ali taj naš turistički proizvod je skup, ne samo zbog poreske politike već i zbog nedovoljno hotelskih kapaciteta u našem gradu.

Ipak, veliko je zadovoljstvo videti našu ponudu Beograda kod najznačajnijih turoperatora sveta. Tu je još prihvatanje i promet putnika Dunavom čije posete nikako ne smemo smatrati svojim uspehom. Zlatibor, Šarganska osmica i Mokra Gora, Vojvodina kao celovit proizvod sa salašima, ali i Beograd kao most za regionalnu posetu zemljama u okruženju, jer Japanac ili Amerikanac po dolasku u Evropu neće posetiti samo jednu zemlju, rekla je Biljana Radulović.

Jovan Pavlović iz TO Zlatibor kaže da će ova planina do kraja godine sa sadašnjih osamsto hiljada, uz pomoć kongresnog, rekreativnog i đačkog turizma dostići milion noćenja. Na to će značajno uticati i tradicionalna novogodišnja poseta Zlatiboru. Poseta stranaca je sve veća, kako kaže, i to ne samo naših ljudi iz inostranstva, već stranaca koji ciljano stižu do ove „zlatne” planine i blagotvorne klime. Čitave letnje sezone dolazile su i sportske ekipe iz raznih zemalja na pripreme, ali problem za TO Zlatibor ne predstavljaju problem registrovani gosti po hotelima, pansionima i odmaralištima, nego oni neprijavljeni. Računa se da svakog trenutka u toku sezone na Zlatiboru ima oko pet hiljada gostiju u privatnom smeštaju gde je TO nemoćna da uspešno sprovede registraciju i urednu naplatu taksi . Put do skijališta Tornik je završen kao i pripreme ovog značajnog skijališta za zimsku sezonu, što bi moglo doprineti ostvarenju cilja od milion noćenja.

Malo ili mnogo, ne može se reći; uglavnom, za ozbiljniji izlazak na svetsku turističku mapu potrebna su mnoga ulaganja i donošenje novog zakona o turizmu, kažu naši sagovornici, pa tek tada bi mogli da vidimo gde smo.