Da­tu­mi ra­ta i mi­ra de­le BiH

Mladen Kremenović

25. 11. 2023. 13:21

Бањалука (Фо­то М. Кре­ме­но­вић)

Od na­šeg stal­nog do­pi­sni­ka

Ba­nja­lu­ka – I ovu go­di­nu obe­le­ži­će pre­pir­ka oko pra­zni­ka, ko­ja u svo­joj osno­vi, sem raz­li­či­tog po­gle­da na isto­ri­ju, sim­bo­li­zu­je i ras­ko­rak u po­gle­du na bu­duć­nost BiH. Re­pu­bli­ka Srp­ska obe­le­ža­va 21. no­vem­bar – dan kad je 1995. go­di­ne pot­pi­si­va­njem Dej­ton­skog mi­rov­nog spo­ra­zu­ma uz mir do­šlo i no­vo ustroj­stvo ze­mlje.  

S dru­ge stra­ne, Fe­de­ra­ci­ja BiH će pra­zno­va­ti če­ti­ri da­na po­sle, jer se pri­pre­ma za obe­le­ža­va­nje ZAV­NO­BiH-a, što je ce­re­mo­ni­ja ko­ju u Sa­ra­je­vu re­dov­no boj­ko­tu­ju srp­ski pred­stav­ni­ci, sma­tra­ju­ći ta­kvo obe­le­ža­va­nje ne­is­kre­nim. Spe­ku­la­ci­je da bi bo­šnjač­ki i hr­vat­ski čla­no­vi Pred­sed­ni­štva BiH De­nis Be­ći­ro­vić i Želj­ko Kom­šić ove go­di­ne, sem u Pred­sed­ni­štvu BiH, po­vo­dom 25. no­vem­bra mo­žda mo­gli da svra­te i do Mr­ko­njić Gra­da u Re­pu­bli­ci Srp­skoj, gde je 1943. odr­ža­no pr­vo za­se­da­nje ZAV­NO­BiH-a, une­le su do­dat­nu ner­vo­zu i po­slu­ži­le kao no­vi po­vod za pod­se­ća­nje na ulo­gu u an­ti­fa­ši­stič­koj bor­bi.      

Isto­ri­čar Go­ran La­ti­no­vić na­veo je da su Sr­bi či­ni­li ve­ći­nu uče­sni­ka Ze­malj­skog an­ti­fa­ši­stič­kog ve­ća na­rod­nog oslo­bo­đe­nja BiH (ZAV­NO­BiH), od­no­sno 108 od ukup­no 172 već­ni­ka, što či­ni 63 od­sto.

„Hr­vat­ski i mu­sli­man­ski se­pa­ra­ti­sti ru­ši­li su Ju­go­sla­vi­ju de­ve­de­se­tih go­di­na 20. ve­ka, od­no­sno bo­ri­li su se pro­tiv te­ko­vi­na Na­rod­no­o­slo­bo­di­lač­kog ra­ta, AV­NOJ-a i ZAV­NO­BiH-a, a ne­ki nji­ho­vi po­li­tič­ki pred­stav­ni­ci u FBiH sla­ve za­se­da­nje ZAV­NO­BiH-a i od­lu­ke ko­je su do­ne­se­ne 25. no­vem­bra 1943. kao ta­ko­zva­ni dan dr­žav­no­sti BiH”, oce­nio je La­ti­no­vić, ina­če pro­fe­sor na Fi­lo­zof­skom fa­kul­te­tu Uni­ver­zi­te­ta u Ba­nja­lu­ci.

Pod­se­tiv­ši da je u Sa­ra­je­vu pro­me­njen na­ziv uli­ce ko­ja je no­si­la ime po pred­sed­ni­ku ZAV­NO­BiH-a Vo­ji­sla­vu Đe­di Kec­ma­no­vi­ću da bi do­bi­la ime po pri­pad­ni­ku pa­ra­voj­nih mu­sli­man­skih for­ma­ci­ja iz de­ve­de­se­tih go­di­na 20. ve­ka, La­ti­no­vić je uka­zao da su pro­me­nje­ni na­zi­vi mno­gih uli­ca i ško­la ko­je su se zva­le po srp­skim par­ti­za­ni­ma i an­ti­fa­ši­sti­ma iz Dru­gog svet­skog ra­ta, ka­ko u Sa­ra­je­vu ta­ko i u dru­gim gra­do­vi­ma u FBiH. La­ti­no­vić je, pre­no­si Ra­dio-te­le­vi­zi­ja RS, na­po­me­nuo i da tre­ba ima­ti na umu da već­ni­ke ZAV­NO­BiH-a, kao or­ga­na re­vo­lu­ci­je, na­rod ni­je bi­rao na de­mo­krat­skim iz­bo­ri­ma. Pod­se­tio je da su Sr­bi či­ni­li ve­ći­nu pri­pad­ni­ka Na­rod­no­o­slo­bo­di­lač­kog po­kre­ta i Na­rod­no­o­slo­bo­di­lač­ke voj­ske Ju­go­sla­vi­je, to jest 78 od­sto svih par­ti­za­na sa te­ri­to­ri­je da­na­šnje BiH ko­ji su po­gi­nu­li to­kom ra­ta od 1941. do 1945, mu­sli­ma­ni oko 16 od­sto, a Hr­va­ti oko pet. „Ve­ći­na mu­sli­ma­na i Hr­va­ta sa te­ri­to­ri­je da­na­šnje BiH ko­ji su uče­stvo­va­li u Dru­gom svet­skom ra­tu bi­li su u oru­ža­nim sna­ga­ma NDH i bo­ri­li se pro­tiv Sr­ba, kao Hi­tle­ro­vi sa­ve­zni­ci. Hr­vat­sko i mu­sli­man­sko sta­nov­ni­štvo ni­je bi­lo iz­lo­že­no ge­no­ci­du, ni­ti bi­lo ka­kvom pro­go­nu u NDH, pa ni­je ni ima­lo raz­lo­ga da di­že usta­nak i bo­ri se za op­sta­nak. Iz­u­ze­tak či­ne tek po­je­din­ci, ko­ji su bi­li čla­no­vi Ko­mu­ni­stič­ke par­ti­je Ju­go­sla­vi­je, ko­ja je u jed­nom tre­nut­ku pre­u­ze­la vo­đe­nje srp­skog ustan­ka i oslo­bo­di­lač­kog ra­ta”, re­kao je La­ti­no­vić.  

Sum­nje u to da je an­ti­fa­ši­zam mo­tiv za obe­le­ža­va­nje 25. no­vem­bra zva­nič­ni­ci Srp­ske ima­ju jer u su­sed­nom en­ti­te­tu kao Dan ne­za­vi­sno­sti pro­sla­vlja­ju i 1. mart, ka­da je odr­žan re­fe­ren­dum o se­ce­si­ji od Ju­go­sla­vi­je.

„Sa­mo bih že­leo da ču­jem od njih bar jed­nom ar­gu­men­to­van od­go­vor – ka­ko ne pra­znu­ju AV­NOJ, a pra­znu­ju ZAV­NO­BiH. Sta­vlja­li su no­ve na­zi­ve s ime­ni­ma uli­ca onih ko­ji su bi­li u han­džar di­vi­zi­ja­ma i sa­rad­ni­ci na­ci­sta. Oni ko­ji su de­ve­de­se­tih go­di­na 20. ve­ka bi­li za oču­va­nje Ju­go­sla­vi­je, a na­kon nje­nog ras­pa­da i po­čet­kom gra­đan­skog ra­ta u BiH po­sta­li pri­pad­ni­ci Voj­ske Re­pu­bli­ke Srp­ske ne­ma­ju mo­guć­nost da, unu­tar dis­kur­sa ko­ji po­ku­ša­va da na­met­ne bo­šnjač­ka za­jed­ni­ca, pre­do­če stvar­ne isto­rij­ske či­nje­ni­ce”, re­kao je Do­dik.

Pod­se­tio je da je i Ti­to iz­ja­vio da je do po­čet­ka ma­ja 1944. u par­ti­zan­skim for­ma­ci­ja­ma bi­lo 2,5 od­sto mu­sli­ma­na, pod­se­tiv­ši da je i Ro­do­ljub Čo­la­ko­vić na pr­vom za­se­da­nju ZAV­NO­BiH-a re­kao da se pri­la­že­nje Hr­va­ta i mu­sli­ma­na na po­zi­ci­je par­ti­zan­ske bor­be od­vi­ja spo­ro, s či­me se, ka­že Do­dik, sa­gla­sio i Ham­di­ja Će­mer­lić, je­dan od naj­o­bra­zo­va­ni­jih mu­sli­ma­na tog vre­me­na i rek­tor Sa­ra­jev­skog uni­ver­zi­te­ta, ko­ji je na­veo da su se mu­sli­ma­ni dr­ža­li pa­siv­no pre­ma NOB-u. Do­dik pod­se­ća i na re­či ge­ne­ra­la Ham­di­je Oma­no­vi­ća, ko­ji je ka­sni­je, na tre­ćem za­se­da­nju ZAV­NO­BiH-a 26. apri­la 1945. u Sa­ra­je­vu, iz­me­đu osta­log, iz­ja­vio: „Ne­ki lju­di go­vo­re da mu­sli­ma­ni u ono vre­me ni­su po­šli s usta­škim po­kre­tom, ni­su se na­šli u re­do­vi­ma usta­ša, ni­su se na­šli u re­do­vi­ma oku­pa­to­ra, ali, dru­go­vi i dru­ga­ri­ce, mi mu­sli­ma­ni mo­ra­mo pri­zna­ti da se ogrom­na ve­ći­na mu­sli­ma­na na­šla na stra­ni oku­pa­to­ra”, ci­ti­rao je Do­dik re­či Oma­no­vi­ća. Pred­sed­ni­štvo ZAV­NO­BiH-a ujed­no je či­ni­lo i pri­vre­me­nu vla­du. Re­zo­lu­ci­jom ko­ja je usvo­je­na na pr­vom za­se­da­nju od­re­đe­no je da na­ro­de u ze­mlji i ino­stran­stvu mo­gu za­stu­pa­ti i pred­sta­vlja­ti sa­mo ZAV­NO­BiH i AV­NOJ.