Dijalog Paje Jovanovića i Gustava Klimta
Изложба као „тотално уметничко дело” (Фото: М. Цандир Снежана Мишић)
Na otvaranju izložbe „Paja Jovanović i Gustav Klimt. Jedna epoha, dva umetnika, tri muzeja” u Galeriji Matice srpske čekalo se u redovima. Izložba i dalje jednako privlači pažnju, veliki je broj pojedinačnih i grupnih poseta, a reč je o posetiocima svih starosnih uzrasta.
– Istakla bih da je za manje od mesec dana trajanja knjiga utisaka bila potpuno ispunjena, a i druga je već dve trećine ispunjena. Postavku je za to vreme videlo blizu 8.000 ljudi. Sva su naša očekivanja prevaziđena – raspoloženo za naš list priča Snežana Mišić, muzejska savetnica Galerije Matice srpske.
Izložba koja će trajati do 14. januara sledeće godine i o kojoj razgovaramo, specifična je. Intimna i ambijentalna. Kako naša sagovornica objašnjava, u duhu bečke secesije i gezamtkunstverka, osmišljena je kao „totalno umetničko delo”. Slike – a njih je tri, jedna Klimtova i dve Jovanovićeve – postavljene su u arhitektonski okvir-scenografiju, sa drvenim „Tonet” stolicama i stolom, koja nas uvodi u izmaštani bečki Salon šešira Oskara Hutera.
– Kako sve tri naslikane dame na glavi imaju šešire, kolega Nikola Ivanović je osmislio priču o šeširdžiji Oskaru Huteru i identitetima prikazanih dama (za dve nije poznato ko su), u kojima je uobličio društveni okvir njihovih života i iskazao njihov odnos prema umetnosti, epohi i slikarima koji su ih stvorili, zasnivajući priče na realnim činjenicama, dočaravajući atmosferu carske prestonice – ističe Snežana Mišić.
Na naše pitanje kako je došlo do odabira baš ova dva umetnika, ona odgovara:
– Saradnja naše galerije sa bečkim muzejima započela je kada je 2016. potpisan prvi Protokol o saradnji sa Umetničko-istorijskim muzejom u Beču, u okviru kojeg smo realizovali programe muzejske edukacije i konzervacije. Potom smo uspostavili odlične veze i sa bečkom Galerijom Belvedere koja nam je 2021. za izlaganje ustupila pet vrhunskih slika evropskog simbolizma. Uz podršku Ministarstva kulture Srbije i Austrijskog kulturnog foruma Beograd razvila se ideja o realizaciji izložbe kojom bi se povezala ova tri muzeja, i time ukazalo na viševekovne veze srpske i austrijske kulture i umetnosti. Odlučili smo da predstavimo epohu fin de siècle, jedan od najuzbudljivijih i najkreativnijih perioda u kulturi i umetnosti Beča, koja je postavila temelje modernosti u mnogim oblastima. U toj epohi stvarali su Gustav Klimt i Paja Jovanović.
Imajući u vidu činjenicu da su se obojica posle 1900. gotovo isključivo okrenula portretnom slikarstvu, i to predstavi žene koja je postala centralni motiv u njihovom stvaralaštvu, pala je odluka da se prikažu upravo ženski portreti: Klimtova „Dama sa lila šalom” i Pajine „Bečlijka” i „Umetnikova supruga Muni”. Želja je bila da se izlože one slike koje nisu poznate domaćoj javnosti i koje se prvi put izlažu u našoj zemlji.
– Pojava Klitmove „Dame sa lila šalom” koja je iznenada stigla u Umetničko-istorijski muzej 2013. kao deo zaveštanja, predstavlja značajno otkriće jer se radi o slici koja je više od jednog veka bila u posedu porodice bečkog industrijalca Georga Lasusa, njenog prvog vlasnika i njegovih naslednika. Koliko je poznato, nikada do tada nije bila javno izlagana, a istraživačima Klimtovog stvaralaštva poznata je bila jedino na osnovu crnobele fotografije. Portret ove anonimne dame je značajan jer pruža mogućnost novog sagledavanja Klimtovog stvaralaštva u godinama koje su prethodile osnivanju „Bečke secesije” – daje nam ona uvid u zanimljive detalje.
I nastavlja:
– S druge strane, Jovanovićeva „Bečlijka”, nastala oko 1905, jedina je slika ovog umetnika u kolekciji Galerije Belvedere i jedan je od najreprezentativnijih primera koji ukazuje na secesijske uticaje u njegovom stvaralaštvu. Takođe, način na koji je nabavljena ukazuje na značaj Jovanović kao umetnik uživao u to doba. Sliku je sa Jesenje izložbe bečkog Udruženja likovnih umetnika u Kunstlerhausu 1905. otkupila država za tadašnju Modernu galeriju koja je otvorena 1903. u Donjem Belvedereu kao državna zbirka moderne umetnosti. Nakon svečanog otvaranja za javnost usledilo je prikupljanje umetničkih dela za ovu zbirku, a 1908. godine otkupljen je i čuveni Klimtov „Poljubac”.
– „Umetnikova supruga Muni” jedan je od mnogobrojnih portreta na kojima je on prikazao svoju suprugu, ali jedini u kolekciji Galerije Matice srpske. Među velikim brojem žena koje su se našle pred Jovanovićevim štafelajem, Hermina Muni Dauber imala je posebno mesto i to punih pola veka, najpre kao dugogodišnji model, a potom kao njegova supruga. Ona je prošla transformaciju iz anonimnog ženskog tela u personalizovanu osobu, slikarevu suprugu Herminu Jovanović, kakvu je vidimo na portretima.
Neizbežno je bilo pitati je i šta povezuje a šta razdvaja dva velika slikara?
– Jasno je da se radi o dve različite umetničke ličnosti koje su živele, umetnički se formirale i delovale u jednoj istorijskoj epohi. Ipak, izvesne sličnosti se mogu pronaći. Počevši od toga da su vršnjaci, rođeni u istom carstvu, u razmaku od tri godine i da su obojica interesovanje za umetnost razvili u detinjstvu stasavajući u radionicama svojih očeva. Pajin otac Stevan bio je poznati fotograf u Vršcu, a Ernst Klimt graver i zlatar u Beču. Takođe, u isto vreme se u Beču umetnički obrazuju na zvaničnim umetničkim školama čiji nastavni programi su počivali na tradicionalnim akademskim pravilima: Gustav Klimt na Školi za primenjenu umetnost, a Paja Jovanović na Akademiji umetnosti. Vrlo brzo su se afirmisali i stekli javno priznanje, Jovanović kao slikar orijentalnih kompozicija, prikaza života ljudi na Balkanu, a Klimt kao slikar dekorater u novoizgrađenim zdanjima na bečkom Ringu sa monumentalnim kompozicijama, uglavnom mitološko-alegorijske sadržine, izvedenim u duhu istorizma. Klimt se uputio ka novim umetničkim tokovima i postao vodeći predstavnik bečkog modernizma, dok je Jovanović, uz izvesna „odstupanja”, ostao dosledan principima akademskog slikarstva. Obojica su svojim likovnim stvaralaštvom ostavila značajan trag u istoriji umetnosti i kulture kako u nacionalnim tako i u evropskim okvirima – zaključuje naša sagovornica.