Poklon gospođa iz Livorna

11. 10. 2008. 22:00

Застава Гарибалдинаца (Снимио Д. Милијић)

Nisu samo hrabri ratnici doneli Srbiji nezavisnost u drugoj polovini 19. veka. I gospođama iz italijanskog grada Livorna se mora odati dužno poštovanje. A to je na neki način i učinjeno na nedavno završenoj izložba u Vojnom muzeju na Kalemegdanu, koja je i bila posvećena 130. godišnjici srpsko-turskih ratova (1876–1878). Pored više srpskih i ruskih dobrovoljačkih zastava iz tog vremena mogla se videti i jedna koja je sašivena u Livornu.

Kako su i Italijani bili zainteresovani za oslobođenje Srba 1876. godine, organizovali su dobrovoljački savez, čiji je počasni predsednik bio Đuzepe Garibaldi. Među dobrovoljcima je bilo i socijalista iz Livorna. Odred ovih garibaldinaca borio se u sastavu Drinske vojske, a o njihovom učešću u Prvom srpsko-turskom ratu 1876. godine, pored ostalog, svedoči i zastava ove jedinice.

–    Zastava je srpska trobojnica sa oštećenim tekstom DONNO /LE DONNE LIVORNES (Poklon žena iz Livorna), a lenta u bojama italijanske zastave sa natpisom ANNO 1876. Vrh koplja je od mesinga sa predstavom tvrđave, verovatno Livorna. Na osnovu Uverenja o predaji ove zastave srpskoj vladi marta 1877. vidi se da je komandant italijanske legije major Đakopo Zgralino učestvovao u predaji zastave, poklona livornskih gospođa, srpskoj vladi. Zastava je tada data na čuvanje Narodnom muzeju, koji ju je 1928. trajno ustupio Vojnom muzeju – objašnjava viši kustos Anđelija Radović, autorka izložbe.

Pomoć srpskoj vojci

(/slika2)Izložbom posvećenom srpsko-turskim ratovima i sticanju nezavisnosti Vojni muzej je obeležio istovremeno i svoj jubilej – 130 godina postojanja. Među dvesta eksponata poseban utisak su ostavile dobrovoljačke zastave. Iako su izrađivane od vrlo osetljivog materijala, ipak ih je iz ovih ratova sačuvano sedam – osim pomenute italijanske, dve su ruske i četiri srpske.

Kneževini Srbiji su u borbi protiv Turaka u pomoć pritekli i dobrovoljci iz Hercegovine i Bosne, zatim iz Vojvodine, Crne Gore, Kosova, Makedonije... Dobrovoljci su stizali i iz Bugarske, a preko Sveslovenskog komiteta i iz Rusije. Ruskim dobrovoljcima komandovao je general Černjajev, koji je organizovao dolazak 2.817 boraca, od kojih su njih 817 bili oficiri. Zanimljivo je da je docnije Černjajev primio i srpsko državljanstvo i čin, a posle pada Knjaževca bio je i komandant Moravsko-timočke vojske.

Otuda nije čudno što se na mnogim sačuvanim litografijama i fotografijama sa bojišta iz tog vremena često mogu videti ruske dobrovoljačke zastave. Sačuvane su dve, jedna je Orlovske družine, a druga komandanta Černjajeva.

Dobrovoljačka jedinica nazvana po grofu Orlovu zabeležena je i na fotografiji u Donjem gradu Beogradske tvrđave. Zastava ovih dobrovoljaca je veoma dobro očuvana. Izrađena je od plavog ripsa, dvostrana. S prednje strane je u zlatovezu ruski krst, a sa druge vezena predstava orla u poletu, deviza i naziv jedinice.

Dar iz Odese

(/slika3)Zastava za koju se smatra da je pripadala generalu Černjajevu, što potvrđuju podaci iz Ratnog dnevnika iz 1916. godine, takođe je dvostrana.

– Na prednjoj strani je na sredini trobojnice naslikan dvoglavi tamnoplavi ruski krunisani orao koji na grudima ima srpski grb – krst sa ocilima. Ispod je deviza SLAVJAN, a na belom polju deviza ZA VERU I SLOBODU. Na obe strane su jedva čitljivi natpisi o moći božjoj u pomoći za pobedu. Ova zastava je iz Moskve doneta u Odesu i predata na dar srpskom Dobrovoljačkom korpusu decembra 1916. godine. Danas je u stalnoj postavci Vojnog muzeja – kaže autorka postavke. 

Srbima dobrovoljcima prispelim iz pomenutih susednih zemalja knez Milan Obrenović je dodeljivao zvanične zastave. Pored tih, oni su donosili i svoje, na brzinu rađene barjake. Od mnogobrojnih zastava iz ovih ratova sačuvana su samo četiri dobrovoljačka srpska barjaka. Svi su srpske trobojnice, skromne izrade, ali dragocena svedočanstva, iako sa tragovima oštećenja.

– Devize aplicirane na njima, vezene ili oslikane, svedoče o želji za oslobođenjem i ujedinjenjem srpskog naroda na njegovom etničkom prostoru. Na jednoj je ispisano ZA KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU, a na drugoj ZA SLOBODU I OTADžBINU. Na trećoj je naslikan srpski grb i stavljeni inicijali kneza Milana Obrenovića IV. Četvrta je rađena sa umetničkim pretenzijama. Sa jedne strane je naslikan lik svetog Nikole, krst sa četiri ocila i natpis ZASTAVA DOBROVOLSKA, a sa druge lik svetog Spiridona – ističe naša sagovornica.

Nažalost, nije sačuvana nijedna od formacijskih zastava koje su pred sam početak rata dodeljene jedinicama Srpske narodne vojske, i na čijoj izradi su, tradicionalno, bili angažovani umetnici. O značaju ovog znamenja svedoči i scena na oleografiji Ladislava E.Petrovića,kada knez Milan Obrenović, ispraćen od naroda i sveštenstva u rat, ljubi srpsku trobojnicu.