​Da li su zastarele optužbe za zloupotrebe u prodaji đubriva

Miroslava Derikonjić

29. 11. 2023. 12:22

Азотара „Панчево” (Фото: О. Јанковић)

Ni posle više od decenije sudskom postupku protiv nekadašnjeg ministra poljoprivrede Saše Dragina i još 50 optuženih za prodaju regresiranog i neregresiranog mineralnog đubriva, suprotno uredbama Vlade Srbije, ne nazire se kraj.

Razlozi zbog kojih postupak pred Posebnim odeljenjem Višeg suda u Beogradu traje toliko dugo mogli bi da se traže u činjenicama da je inicijalna optužnica podignuta 2013. godine, precizirana u maju ove godine, i to nakon što je sudu dostavljeno ekonomsko-finansijsko veštačenje Radomira Višnjića, da odbrana osporava pomenuto veštačenje i mnoge dokaze, da je predmet izuzetno obiman.

Tužilaštvo je 2013. godine podiglo prvu optužnicu u ovom predmetu, a potom još dve, pa se postupak sada vodi po objedinjenoj optužnici protiv ukupno 51 okrivljenog.

Prvi njen deo odnosi se na prodaju đubriva u „Azotari” Pančevo, PKB-u i „Aleksi Šantiću”, a potom ustupanja đubriva kupcima koji nisu imali pravo na korišćenje budžetskih sredstava namenjenih poljoprivrednim proizvođačima.

Drugi deo dokumenta tužilaštva u vezi je sa prodajom 40.000 tona regresiranog đubriva preko Instituta za krmno bilje. Iz budžeta je HIP „Azotari” po osnovu prodaje đubriva preko Instituta za krmno bilje isplaćen regres od 289.324.750 dinara, a pravim kupcima, preduzećima „Sunce”, „Invej”, „Tera bo”, „Mlinostep”, „Hem ko”, „Da kar evro”, „Citadela” i „Srbokop” u istom iznosu je pribavljena protivpravna imovinska korist.

U trećem delu optužnice opisuje se prodaja đubriva preko zemljoradničkih zadruga koje su, shodno uredbama, mogle da budu korisnice ovih sredstava. Međutim, i one su se, kao i Institut za krmno bilje, PKB i „Aleksa Šantić”, samo formalno pojavile kao kupci u HIP „Azotara”, a đubrivo su stvarno preuzimala preduzeća koja nisu mogla da budu korisnici.

Četvrti deo optužnice odnosi se na prodaju 83.126 tona đubriva u vrednosti od 2.038.110.020 dinara, preduzećima „Agroforum”, „Sektor 120”, „Da kar evro” i „Vujadinić RMV”. Zbog stečaja i blokada tih preduzeća, „Azotara” ne može da naplati dospela potraživanja niti da realizuje menice. Ukupna visina neplaćenih obaveza tih preduzeća prema „Azotari” iznosi 1.912.294.063 dinara.

Optužnica je naknadno podignuta protiv predsednika Upravnog odbora Veterinarskog zavoda Dragana Đurića, vlasnika „Zekstre”, kao i još šest osoba. Jedna optužnica tereti još 24 osobe zbog zloupotrebe položaja odgovornog lica i sumnje da su oštetili državni budžet i „Azotaru” za još 350 miliona dinara.

Marko Pušica, jedan od branilaca u ovom postupku, kaže za „Politiku” da se ovaj sudski predmet trenutno nalazi na prekretnici i da će od postupanja i odluka sudskog veća, pre svega povodom veštačenja, za koga smatra da je sporno i još, kako kaže, spornijeg „preciziranja optužnice” Tužilaštva za organizovani kriminal, zavisiti donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom složenom predmetu.

– Odbrana je suočena sa nestručnim i nepotpunim veštačenjem koje nije obavljeno u skladu sa pravilima ekonomske struke i nauke. Sudskom veću smo detaljno obrazložili zbog čega zastupamo ovakvo mišljenje. Međutim, i pored brojnih primedbi branilaca i detaljnog izjašnjenja stručnih savetnika odbrane, među kojima je i profesor dr Nedeljko Tica sa novosadskog Poljoprivrednog fakulteta, sud i dalje okleva da odredi novo veštačenje i poveri ga drugom veštaku ili ustanovi. Ono što nas posebno zabrinjava jeste činjenica da je tužilaštvo upravo na osnovu takvog veštačenja preciziralo optužnicu i to posle čitave decenije – kaže Pušica za „Politiku”.

Iako se ranije postupak protiv okrivljenih u slučaju „Azotara” ubrajao u „24 sporne privatizacije” , u konkretnom postupku rešavaju se isključivo sumnje o zloupotrebama oko prometa regresiranim i neregresiranim mineralnim đubrivom. Naime, „Azotara” je privatizovana u vreme vlasti Vojislava Koštunice, ali je prodaja poništena 2009. godine. Štetne odluke, prema optužnicama po kojima se vodi postupak pred Posebnim odeljenjem Višeg suda, nastale su posle privatizacije, kada je država preuzela ovu fabriku.

Završetak postupka protiv okrivljenih, podsetimo, najavljivan je 2018. godine, međutim, odluka suda nije izrečena ni pet godina kasnije. Istine radi, u poslednjih godinu dana, pretresi se zakazuju u kraćem vremenskom periodu nego ranije.

– Ovaj postupak će, prema mišljenju odbrane, biti okončan tek kada sudsko veće odredi novo ekonomsko-finansijsko veštačenje sa preciziranim zadatkom i ukoliko ono poveri novom sudskom veštaku ili odgovarajućoj ustanovi. Međutim, i pored toga, stava smo da ovde uopšte ne postoji krivična stvar, niti je ovaj predmet trebalo da inicira Tužilaštvo za organizovani kriminal. Apsurdno je da se ovako skup i složen postupak vodi zbog nečega što predstavlja predmet prekršajne odgovornosti i to kažnjavanjem zbog nenamenskog korišćenja mineralnog đubriva, a za šta je nastupila apsolutna zastarelost – navodi advokat Marko Pušica.