Dugo, magnetno prisustvo na ekranu
Вилем Дафо поново у Маракешу (Фото: FIFM)
20. MARAKEŠ
Marakeš – Bio sam okružen svim tim prelepim viktorijanskim detaljima u posebno stvorenom svetu i odličnom glumačkom ekipom, sa scenarijem pisanom po romanu Alasdira Greja koji se čini kao prilično zabavan momak: ekscentričan, intelektualan, razigran, kaže američki glumac Vilem Dafo (Vilijem Džejms Dafo-Vilem), govoreći o svojoj ulozi u pobedničkom filmu „Jadna stvorenja” Jorgosa Lantimosa („Zlatni lav” u Veneciji) koji se upravo prikazuje i na 29. Festivalu autorskog filma u Beogradu.
Na 20. Marakeš festivalu Dafo je gost-povratnik, ovde je svojevremeno proveo vreme na snimanju Skorsezeovog „Poslednjeg Hristovog iskušenja” i o tome je rekao sledeće: „Maroko je za mene asocijacija na ovaj film, na prelepo, ali za mene i na veoma zahtevno iskustvo, na izvanrednu marokansku ekipu s kojom smo radili. Odavno sam čuo da je Marakeš veoma gostoljubiv festival koji nudi i filmove iz Afrike, arapskih i marokanskih filmskih stvaralaca što nije čest slučaj sa međunarodnim festivalima. Uz sve to, srećan sam što mogu da se unapređujem i da ponovo počnem da radim nakon štrajka glumaca i da ponovo vidim mnoge prijatelje.”
Na pitanje da li je lik dr Godvina Bakstera u Lantimosovom filmu kreirao i na osnovu lika svog oca koji je bio doktor, Dafo je odgovorio: „Dr Bakster je naučnik i on je svoj bol pretvorio u pozitivnu stvar. Mislim da je Alasdir Grej u svom romanu ovaj lik stvorio pomalo i nalik sebi samom, jer je i Bakster poput Greja ono što se zove slobodni mislilac. Ali, tačno je da sam u glavi imao i svog oca koji je bio hirurg. Zapravo, kada su me Jorgos Lantimos i Ema Stoun zajedno zvali preko video-kola ja sam spontano gledao u portret svog oca na pisaćem stolu u kancelariji u mom rimskom stanu. A onda sam pogledao i na delo Marine Abramović na zidu, a sa njom sam toliko puta sarađivao. I tako su se te dve stvari nekako preklopile i bile presudne za stvaranje lika dr Bakstera.”
U susretu sa publikom, studentima, filmskim profesionalcima i novinarima u prepunoj dvorani „Ambasadori”, Vilem Dafo, poznat po svojim raznovrsnim ulogama i magnetnom prisustvu na ekranu, poveo je sve zajedno na putovanje kroz svoju opsežnu filmografiju. Kroz odlomke iz različitih filmova koji su definisali njegovu karijeru, upotpunili njegova razmišljanja i pružili vizuelni narativ o glumcu koji je svojom igrom pokrio toliko široki spektar filmskih žanrova. Dafo je u tom danu ponudio na uvid i svoju umetničku evoluciju, govoreći i o zamršenostima svog zanata, izazovima i radostima oživljavanja likova na velikom ekranu.
Od njegovih hvaljenih uloga u „Vodu” i „Senci vampira” do mejnstrim hitova kao što je „Spajdermen” i nijansiranih portreta poput Vinsenta van Goga u filmu „Na kapiji večnosti” Dafoova svestranost je očigledna. O tome svedoči i Lantimosov film, a potvrdiće i film „Bitlđus 2” Tima Bartona čije je snimanje završeno. Dafo je o svojoj ulozi u Bartonovom filmu rekao i sledeće: „Igram policajca u zagrobnom životu, tako da sam mrtva osoba. I u životu sam bio akciona zvezda B filma, ali sam imao nesreću i to me je poslalo na drugu stranu. Zbog svojih veština, postao sam detektivski lik u zagrobnom životu. Dakle, to je moj posao u ovom zabavnom filmu koji ćete tek gledati.”
Na konstataciju da smo imali priliku da ga na nedavnom 80. Venecijanskom festivalu gledamo zapravo u tri filma, jer osim u Lantimosovom igra i u „Konačno zora” Severija Konstanca i u „Dani kućnih ljubimaca” Olma Šnabela (sina Džulijena Šnabela), Dafo je rekao: „Kod Konstanca igram američkog trgovca umetninama iz pedesetih godina prošlog veka koji govori italijanski. Pošto živim u Rimu zaista govorim italijanski, naravno sa akcentom, a igrajući u ovom filmu nisam se zamarao akcentom. To sam što sam. Sa Olmom mi je bilo lako, jer je on bio asistent svom ocu na snimanju ’Na kapiji večnosti’ i znao sam kako radi. Sviđa mi se i video sam ga kako se razvija. I inače je uvek dobro raditi sa mladim rediteljima, jer ponekad sa stečenim uspehom postoji nivo ’korupcije’ ali i nivo umora kod iskusnih reditelja što mladi ljudi nemaju. I s tim je izazov često veći...”