Ni opravdanja, ni pokrića

09. 10. 2008. 22:00

Небојша Медојевић

Nema nijednog državnog razloga niti vidljivog interesa građana Crne Gore koji bi bio povod da Vlada Crne Gore donese odluku o priznavanju jednostrano proglašene države Kosovo. U mnogobrojnim kontaktima sa predstavnicima institucija Evropske unije nedvosmisleno mi je potvrđeno da EU nema jedinstven stav o tom pitanju niti postoji zajednička politika Unije koja bi obavezivala bilo koju članicu, ili kandidata za članstvo, pa ni uslovljavala napredak u tom procesu priznanjem jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova.

Više puta sam prozivao vladajući režim u Podgorici da mi pokaže u kojem to zvaničnom dokumentu EU piše da Crna Gora mora odmah da prizna nezavisnost Kosova da bi napredovala ka EU. Naravno, do danas nisam dobio nikakav odgovor. Neću ga ni dobiti, jer je to najobičnija jeftina politička demagogija vlasti u Podgorici u pokušaju da nađu neko obrazloženje za ovu, po svemu, problematičnu odluku.

Takođe, nesporno je da za ovu odluku vrh Demokratske partije socijalista nema podršku ni 40 odsto svojih glasača, tj. svega negde oko 20 procenata građana Crne Gore smatra da treba priznati nezavisnost Kosova.Nije teško onda zaključiti da vrh DPS-a rizikuje da ovakvom odlukom izgubi vlast na narednim parlamentarnim izborima. Istovremeno, malo je onih koji smatraju da bi Đukanović povlačio neke političke poteze koji bi ugrozili njegovu vlast, bez nekog veoma bitnog razloga.

Ključno pitanje je, dakle, zašto jedan od najveštijih manipulatora na Balkanu povlači jedan ovakav politički potez koji ga može koštati gubitka vlasti. Jasno je da ne postoji nijedan od vidljivih razloga i pritisaka iz domena regularne politike koji bi išao u prilog ovakvom hazarderskom potezu vrha režima.

Ostaje jedino kao objašnjenje – privatne obaveze koje Đukanović ima prema lobističkim centrima, koji su mu u više navrata pomagali u prošlosti i kada je reč o političkim, ali i poslovnim poduhvatima vladajuće crnogorske familije. Vešto izbegavanje suočavanja sa svojom problematičnom političkom prošlošću i opstanak na vlasti 20 godina, mnogi su pripisivali uticajnim svetskim lobističkim centrima koji su za svoje usluge bili debelo plaćeni. Neki tvrde – parama poreskih obveznika, a ima mnogo onih koji smatraju da su usluge skupih uticajnih lobističkih struktura plaćane i novcem iz sumnjivih poslova.Imajući u vidu dugogodišnje veze visokih čelnika crnogorske Udbe sa narkokartelom koji preko Turske, Kosova i Crne Gore prebacuje mesečno više od tonu čistog heroina iz Avganistana prema zemljama zapadne Evrope, nije bez osnova sumnja da su sada ti „poslovni partneri” crnogorske vlasti zatražili kontrauslugu. A narkokartelu to nije lako odbiti, posebno ako su vas godinama pre toga podržavali i ako ste im za određene uslugemožda uzimali i veliki novac.

U svakom slučaju, Đukanović je pod velikim pritiskom opasnih i brutalnih centara moći da uradi nešto za šta nema nikakvog opravdanja niti pokrića. Kad je već tako, i kad se mora, onda će vlast iz ove čitave, veoma neprijatne situacije pokušati da izvuče i neku političku korist. Zato je režim smislio podvalu da se u Skupštini Crne Gore raspravlja o Rezoluciji o ubrzanju integracija u EU i evroatlantske strukture, u kojoj se u samo jednoj rečenici pominje i status Kosova. Režim je želeo da isprovocira opoziciju da posle četiri meseca bojkota rada skupštine zbog ukidanja TV prenosa ponovo dođe u plenum i da ih pred međunarodnom zajednicom predstavi kao nacionaliste i naslednike retrogradne politike Miloševićevog režima čijim se poslednjim protagonistima sudi u Hagu za genocid. Namera je režima da priznanjem Kosova produbi podele u Crnoj Gori i intenzivira političke tenzije, a opoziciju iz parlamenta preseli na ulicu, gde uz pomoć provokatora Udbe veoma lako može da ih predstavi kao poslednje zagovornike velikosrpske nacionalističke politike i tako je diskredituje pred očima EU i manjinskih naroda u CG. Ako je opozicija u CG nacionalistička, nedemokratska i antizapadna, onda će se lakše progurati korumpirani i kriminalni režim.

Zato Pokret za promjene nije hteo da učestvuje u podvali DPS-a da daje legitimitet odluci koja je plod pritisaka raznih lobističkih struktura.

Protiv smo da Vlada Crne Gore prizna Kosovo, jer će to biti prvi put u hiljadugodišnjoj crnogorskoj istoriji da je zvanična Crna Gora donela neku odluku koja je direktno protiv interesa Srbije. Često je Crna Gora u svojoj istoriji donosila odluke koje su išle na njenu štetu, samo da bi pomogla Srbiji, što takođe nije bilo mudro niti korisno, ali je bilo iz srca i ljudski. Ova odluka je sada doneta ne zbog interesa Crne Gore i njene evropske perspektive već isključivo zbog dugova jednog problematičnog režima kome računi za njihove nepodopštine stižu svaki dan.

predsednik Pokreta za promjene, poslanik u Skupštini Crne Gore