Beskonačno putovanje u EU

Boško Jakšić

04. 12. 2023. 18:00

Zahvaljujući organizovanom naporu raznih vlasti i očitom manjku političke volje, u Srbiji nema istinskih reformi koje bi vodile stvaranju demokratskog društva. Posle decenije od početka pristupnih pregovora sa EU, uprkos šminkanju realnosti, Srbija nije ni blizu članstva. Neko vreme je napredovala, potom stagnirala a sada po pitanju ključnih reformi nazaduje.

Rezultat je status kvo u najboljem slučaju. Standardi demokratije su ozbiljno narušeni, vladavina prava je teoretska kategorija, princip podele vlasti se ne uvažava, sloboda medija je ugrožena.

Srbija se pre deset godina obavezala da će završiti neophodne pripreme za članstvo do 2018. Za to vreme otvorena su 22 pregovaračka poglavlja, a zatvorena samo dva. Poslednji pregovarački klaster otvoren je u decembru 2021. Kao da su zamenjene teze: nije na EU da pravi napredak, već je na Srbiji da u korist svojih građana sprovodi reforme.

Ministarstvo za evropske integracije objavilo je nedavno­ i­zveštaj­ o sprovođe­nju­ Nacionalnog p­rograma za ­usva­janje prav­nih te­kovina EU­ (­NPAA) za drugo tromesečje ove godine. Portal EWB prenosi da je od jula 2022. zaključno sa krajem juna ove godine usvojeno tek 27 odsto planiranih pravnih propisa povezanih za procesom evropskih integracija, odnosno 60 od planiranih 223 akta. U drugom tromesečju ove godine od planiranih 45 propisa, vlada je usvojila svega deset. U prvom tromesečju 2023. uspešnost vlade je bila 12 procenata: od planiranih 41 propisa, usvojeno je pet.

Brojke neumoljivo potvrđuju silaznu putanju. U prvim godinama posle promene vlasti 2012, vlada je održavala procenat usklađivanja sa EU na natpolovičnom nivou. U prvoj polovini 2013. usvojeno je čak 85 odsto svih planiranih propisa. Godine 2015. taj procenat se uglavnom kretao oko 60. Potom nastupa pad.

Ima li napretka u poglavljima 23 i 24, najvažnijim oblastima koje se tiču vladavine prava? Da li su popravljeni izborni uslovi i da li je vlada nešto učinila da postupi po preporukama međunarodnih organizacija koje je dobila nakon prethodnih izbora? Ima li suštinskih reformi u oblasti slobode izražavanja i medija? Usta političara puna su borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, a da li se rezultati vide? Mislim pozitivni.

Ne, ne, ne i ne.

Poglavlja 23 i 24 nikada od 2016, kada su otvorena, nisu dobila ocenu „dobar” ili „veoma dobar”. Nepovoljni izborni uslovi su neizmenjeni. Medijske slobode su oktroisane. U zemlji koja gotovo pet godina nije u stanju da donese Nacionalnu strategiju za borbu protiv korupcije, vidljivi su samo negativni rezultati.

Kako stvari stoje sa usaglašavanjem spoljne i bezbednosne politike? Može u strategiji nacionalne bezbednosti da piše da je EU jedan od vitalnih nacionalnih interesa, ali pohvale Rusiji i Kini ili hvalospevi Mađarskoj čine kao da je taj dokument pisan nevidljivim mastilom. Udaljavanje od EU je evidentno.

Kada se tome dodaju baraži obezvređivanja Zapada po režimskim tabloidima i televizijama, ne čudi da uz zamor istim pričama raste i odbojnost građana prema EU.

Deo odgovornosti, ne mali, pripada i Evropskoj uniji, koja podržava takvo stanje. Zapadu se jedino žuri da dođe do normalizacije odnosa Srbije i Kosova. Sve ostalo je kretanje u mestu.

Koliko uverljivo danas deluje mišljenje Evropske komisije iz 2011. da Srbija uz manje ili veće napore može da postane punopravna članica za pet godina? Poslednji izveštaj iste te komisije kao da je pisan po meri Aleksandra Vučića.

„Napredak je zabeležen u svim ključnim oblastima osim u tri, u kojima je zabeležena stagnacija, na primer, u ribarstvu gde nismo usvojili neki akcioni plan.” Tim rečima je premijerka Srbije opisala izveštaj Evropske komisije. Baš mi teško palo to oko ribarstva. Sve ostalo moglo bi da bude bolje, ali je i u tim oblastima zabeležen „ograničeni napredak”, što je diplomatski eufemizam za status kvo napisan sa očitom namerom da se Srbija pohvali više nego što zaslužuje.

Tako Evropljani nastavljaju da nam bacaju pesak u oči i da dele komplimente, makar i oprezne, vlastima u Beogradu koje su prezadovoljne ocenom „dvojka, jedva”. Nešto kritike oko pravosuđa i usaglašavanja spoljne politike više liči na obavezni sastav nego izraz odlučnosti Unije da se stanje promeni. Podrška medijskim reformama i čestitke koje je tim povodom u Beogradu uputila predsednica EK Ursula fon der Lajen deluju kao vrhunac cinizma.

U prošlogodišnjem izveštaju EK Srbija ni za jedno poglavlje nije dobila ocenu „dobar napredak” ili „veoma dobar napredak”, dok je u izveštaju 2023. tu ocenu uspela da dobije za jedno od 33 pregovaračka poglavlja: poglavlje Statistika (zbog uspešnog popisa stanovništva po međunarodnim i standardima EU).

Šta to Evropljani vide a meni promiče? Biće da u Briselu obaraju kriterijume posebno zbog rata u Ukrajini. Posle dužeg vremena među 27 članica EU uspostavljen je konsenzus o proširenju, ali to što Evropljani izbegavaju da pomenu nazadovanja brine. Podrška ovako traljavim srpskim evrointegracijama ili je zamka – da se unedogled odgodi proširenje, ili je licemerstvo – nedostatak iskrene želje da se Srbija reformiše.

Unija sada obećava neka sredstva zapadnom Balkanu koja će biti dodeljivana u skladu sa realizovanim reformama: dve milijarde evra bespovratno, a četiri treba da budu povoljni zajmovi za naredni period od tri godine. Plan rasta predviđa da će tih šest milijardi evra biti raspoređivano prema rezultatima, po kvalitetu. Opravdano strahujem da ćemo dobiti manje nego što bi dobili kada bi se novac raspoređivao po veličini, kvantitetu.

Sve to predsedniku, koji je i posao evrointegracija uzeo od vlade, omogućava da nas zamajava putovanjem ka EU kao beskonačnim procesom bez cilja da se negde stigne. Možda se nada da će novi parlament i komisija, koji će biti formirani posle izbora u EU narednog juna, vratiti vremena njegove omiljene Angele Merkel, ali fundamentalne promene politike prema Srbiji neće biti. Što znači da se lagano kaskanje za Evropom nastavlja. Na našu štetu.

Nije pristupanje EU svedeno na pitanje Kosova ili uvođenja sankcija Rusiji, kako se uprošćeno tumači sa jasnom kamuflažnom namerom da se izbegne odgovor na pitanje – zašto Srbija ne sprovodi sve druge reforme koje se od nje očekuju da bi se pripremila za članstvo.

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista