Andergraund slikarstvo Đileta Markovića

Milica Dimitrijević

03. 12. 2023. 20:09

„Ласерски третман”, 2023.

U prestoničkom prostoru Galerije Rima pred nama je uvek zanimljiv Srđan Đile Marković. Reč je o izložbi njegovih najnovijih radova, nastalih tokom 2022. i 2023. godine, koji zadržavaju autentični jezik Markovićevog figurativnog slikarstva, formiranog u kontekstu beogradske andergraund scene tokom poslednje dve decenije 20. veka, a čije je osnovno stilsko uporište u američkom andergraund stripu šezdesetih godina. Na taj način, kako ističu iz ove galerije, umetnik nastavlja da u savremenom kontekstu razvija socijalnu tematsku usmerenost svog slikarstva, kao i angažovani stav kroz ironijski i satirični prikaz naličja društvene stvarnosti.

Ovom postavkom, koja traje do 25. decembra, Marković čini i iskorak u odnosu na trodecenijsku praksu – najpre pročišćenjem platna i njegovim rasterećenjem od detalja, težeći rigidnosti vektorske ilustracije i pažljivom nanošenju boja do gotovo tehnološke preciznosti, dok kolorit postaje zagasitiji, kao posledica „načina na koji danas, kada su nam oči u neprestanom kontaktu sa pametnim telefonima, računarima i TV ekranima, vidimo boje, a njihova reklamna agresivnost se više ne čini novom i iznenađujućom, već je deo naše svakodnevice”, navodi se u katalogu izložbe.

Zadržavajući alternativnu poziciju i senzibilitet andergraund slikarstva, Marković teži razobličavanju socijalnih arhetipova, koji svakom novom krizom isplivavaju na površinu društvene realnosti. „U vremenu postistine, koje već dugo nije novum, stvarnost sve više poprima odlike simulakruma u kojem je teško i naslutiti obrise realnog, pri čemu se Markovićeve slike javljaju kao uveličavajuće staklo, koje jasnije ukazuje na skaradne oblike života koji nam, usled ’preposedovanosti’ stvarnošću, promiču i konačno gube iz vida”, kaže Sofija Ž. Milenković, istoričarka umetnosti.

Srđan Đile Marković (Beograd, 1959) diplomirao je slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1988. godine, gde je i magistrirao 1991. godine. Prve izložbene nastupe beleži 1987. godine, na Oktobarskom salonu i samostalnoj izložbi u Galeriji Studentskog kulturnog centra u Beogradu. Priredio je više samostalnih izložbi u Srbiji. Učestvovao na brojnim kolektivnim izložbama među kojima se u poslednje dve decenije izdvajaju izložbe u Muzeju savremene umetnosti – „O normalnosti” (2005) i „Grad: mesto identiteta” (2023).

Dobitnik je nagrade iz Fonda Miloš Bajić (1988), prve nagrade za slikarstvo na likovnoj manifestaciji Prolećni anale u Čačku (2010) i Zlatne paleta ULUS-a (2010). Markovićeva dela nalaze se u kolekciji Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, zatim Muzeju Cepter u Beogradu i drugim privatnim kolekcijama. Živi i radi u Beogradu.