Autogol francuskog ambasadora Rodea

04. 12. 2023. 23:30

Приштина (Принтскрин Јутјуб)

Reagujem povodom sjajnog teksta „Mit o savezništvu” uvaženog znalca balkanskih i uopšte geopolitičkih prilika Nebojše Čovića, objavljenog 24. novembra, koji analitički navodi brojne primere kako je Francuska izigrala svoje savezništvo sa srpskim narodom. A povod je poslednji primer kada se francuski ambasador u Prištini Rode, gotovo „bratski” usaglasio s nemačkim ambasadorom Geroom da se u Prištini izmesti spomenik hrabrim srpskim vojnicima izginulim tokom balkanskih ratova i u Prvom svetskom ratu.

Dakle, da iznova kroje istoriju, ponižavajući nekadašnje istinske pobednike, a rehabilitujući poražene zločince. Sve u ime tobožnjeg pomirenja.

Da li se ambasador Rode ikad zapitao šta bi se, na primer, desilo da je neko tako bezumno u znamenitom Mecu, gradu na severu Francuske, izmestio spomenik hrabrim francuskim vojnicima u Prvom svetskom ratu, kao što je on saučestvovao s nemačkim ambasadorom u tom prištinskom beščašću?

Nameću se dva pitanja: da li je francuski diplomata odobrio premeštanje spomenika samovoljno, bez znanja Pariza, što je malo verovatno, ili je to uradio posle konsultacija sa Ke d’Orsejom.

Ako je to učinio samovoljno, onda je svojoj zemlji dao autogol. A ako je reč o ovom drugom, to je onda samo još jedna u nizu tužnih jednostranih epizoda koja govori da su Francuzi svoju nekadašnju savezničku naklonost prema Srbima sada preusmerili prema Albancima i Nemcima, uz blagoslov Amerikanaca, koji su glavni inspiratori „savezničkog prekrajanja” naklonosti i istorije.

Uostalom, nisu li upravo Amerikanci toliko puta oprostili grehe Nemačkoj, a zauvek će ostati zabeležena i tobožnja protokolarna zabuna iz 1982, kad je tadašnji američki predsednik Ronald Regan, po dolasku u Zapadnu Nemačku, prvo odao poštu palim nacistima, pa tek onda žrtvama Holokausta, posle čega je i usledilo naglašenije retuširanje nemačke nacističke prošlosti.

Ako se izmešteni spomenik ne vrati na pravo mesto, to će svedočiti da se revizija istorije nastavlja i preko odavno počivajućih. Žalosno je što je u tome učestvovao i ambasador jedne slobodarske zemlje, Francuske, koja je bila na pravoj strani istorije u oba svetska rata, dok je Nemačka bila na krivoj. Otuda i ne čudi ponašanje njegovog kolege Geroa, koji je i Dečane nazvao kosovskom, a ne srpskom svetinjom.

Srećom, ne misle svi Francuzi kao samoproglašeni „istoričar” Rode, o čemu govori i izjava francuskog pukovnika Žaka Ogara, koji je čin ambasadora njegove zemlje nazvao „uvredom za srpske vojnike i njihovu francusku braću”.

Slobodan Stajić,
publicista, Sarajevo