Samošani ne zaboravljaju Vladimira Fijata
Представа „Златне лестве” међу Фијатовим портретима (Фото О. Јанковић)
Samoš – Samošanin Vladimir M. Fijat, trgovački putnik, srpski dobrovoljac i solunac, kolekcionar, pa i poslastičar na dvoru Karađorđevića, rodio se pre 160 godina. Njegovo rodno selo, na rubu opštine Kovačica, ne propušta da obeleži značajne datume vezane za život najpoznatijeg meštanina, koji ga je osim izuzetnom biografijom, zadužio i izuzetnom zaostavštinom.
Sve je u Samošu u znaku Vladimira Fijata. I dom kulture i galerija, koji nose njegovo ime i čuvaju legat – bogatu zbirku umetnina i baš tu je održano i veče sećanja. Sabrali su se, ne samo Samošani već i pritekli gosti, te upriličili kulturno-umetnički program, uz poeziju Jasmine Isailović, književnice iz Crepaje, i Đurice Krstine iz Kovačice, dok je pozorišni komad „Zlatne lestve” o Mihajlu Pupinu, izveo glumac i režiser Fuad Tabučić.
„S ponosom slavimo 160 godina od rođenja Vladimira Fijata. Mi ovde u Samošu nemamo često neke veće manifestacije, te je ovo značajan trenutak, a imamo čime da se pohvalimo. Vladimir Fijat nam je ostavio na čuvanje značajnu zaostavštinu koja govori o životu mesta, školovanju, njegovom boravku na ratištu tokom Prvog svetskog rata, što je on opisao u svom rukopisu. Samoš možda spada u manja sela, ali je za nas velik. Ovde su oduvek živeli neki značajni ljudi i umetnici, poput Mladena Markova, dobitnika Ninove nagrade, a danas je naša žiteljka i Simonida Stanković, ćerka Milića od Mačve”, napominje Jelena Trajković, direktorka Doma kulture u Samošu, koji je nosilac svih programa posvećenih Fijatu.
Tako Samošani pokušavaju da se dostojno oduže čoveku koji je svom zavičaju darovao vrednu zbirku slika, mnoštvo zapisa, dokumenata i povelja, album sa 720 dokumentarnih fotografija iz Prvog svetskog rata. Tu je i Fijatovo ordenje zasluženo na bojnom polju i portreti njegovih predaka, takođe viđenih ljudi, apsolutno sav imetak, sve što je sakupio tokom života dugog samo 55 godina.
Galerija legat renovirana je pre desetak godina i dom je vredne zaostavštine, ali joj nedostaje promocija.
„Malo smo zabačeni. Ipak redovno priređujemo svečanosti, obeležavamo važnije datume, okupljamo pesnike, pisce, umetnike meštane i goste. Imamo dobru saradnju sa našom školom i sve češće su legatu gosti i osnovci, a istoričari im pripovedaju o našem najpoznatijem pretku, koji je i neretko junak njihovih pismenih radova”, priča Jelena Trajković, direktorka Doma kulture „Vladimir Fijat” u Samošu.