Evropa i svet protiv zdrave hrane

11. 12. 2023. 16:04

Многи се противе смањењу употребе пестицида (Pixabay)

Već duže vreme svedoci smo načelnih izjava i težnji, na međunarodnom nivou, koje govore u prilog neophodnosti zdravije klime na planeti, uključujući i planove najvažnijih multilateralnih organizacija i institucija, da se u doglednoj budućnosti većem delu čovečanstva obezbedi i zdrava hrana. Njena proizvodnja morala bi da bude zasnovana u uslovima zdravog zemljišta, zdrave vode i zdravog vazduha.

Danas, međutim, ove lepe i humane želje sve više postaju samo iluzije. Zašto? Pre svega zato što osnovni motiv aktuelne svetske, evropske, pa i pojedinačne, nacionalne proizvodnje hrane – jeste profit. Navešću nekoliko primera globalnih mera i akcija koje idu protiv zdrave hrane.

Prvi primer. Evropski parlament nedavno je odbio predlog uredbe o zaštiti bilja, odnosno o smanjenju upotrebe hemijskih sredstava (pesticida) na njivama i voćnjacima za 50 odsto do 2030. godine. Zašto? Zato što su udruženja poljoprivrednika bila oštro protiv toga, s obrazloženjem da bi im takva mera znatno smanjila prihod (profit). Odmah se nameće pitanje: da li i ko onda treba da vodi računa, na dobrobit čitavog čovečanstva, o globalnoj zaštiti životne sredine, uključujući naše zdravlje, ali i zdravlje naše dece? Drugim rečima, da li se Evropa i svet samo deklarativno bore za te humane ciljeve, dok se u praksi veoma malo ili nikako suprotstavljaju nezajažljivim apetitima svojih korporacija u oblasti proizvodnje hrane, za ostvarivanje maksimalnih profita. Ako je za malu utehu, pomenuti Evropski parlament je, opet nedavno, usvojio predlog izmene propisa o ambalažnom otpadu, s ciljem da se sva ambalaža za pakovanje hrane može reciklirati ili ponovo koristiti. Tek predstoji borba s nacionalnim vladama zemalja članica da se ova korisna inicijativa ostvari u praksi. Posebno bi bilo korisno da se zabrani i sama prodaja veoma lakih plastičnih kesa u pakovanju hrane. Ako se ne varam, takva zabrana već postoji u SAD.

Drugi primer. Svetska organizacija za zaštitu prirode (odnosno Svetska fondacija za prirodu – VVF), nevladina organizacija osnovana 1961. godine, održala je nedavno u Najrobiju (Kenija) treću rundu pregovora o problemu plastičnih materijala kao velikog zagađivača životne sredine, uključujući i ambalažnu plastiku. Uprkos tome što je više od 100 zemalja želelo da podrži zabranu i postepeno ukidanje najštetnije vrste plastike, bogate zemlje, odnosno one s petrohemijskim interesima, blokirale su takvo rešenje. Pregovori se nastavljaju u Otavi (Kanada), s ciljem da se do kraja 2024. godine ostvari globalni sporazum o plastici. Da ironija bude veća, sam VVF navodi u svom dokumentu da proizvodnja hrane može da zadovolji potrebe svih ljudi na Zemlji. Ipak, skoro trećina te hrane se nikad ne pojede, dok istovremeno skoro milijarda ljudi gladuje. Hrana koju koristimo i prerađujemo dolazi direktno iz prirode. Proizvodnja hrane ima najveći negativni uticaj na planetu(!?). Proizvodnja, distribucija, upravljanje hranom i njenim otpadom ugrožavaju divlje životinje širom sveta, netaknutu prirodu i samu planetu.

Najzad, treći primer. Svetska trgovinska organizacija (STO), po svemu sudeći na izdisaju, navodno nastoji da uvede odgovarajući sistem kvaliteta za prehrambene proizvode koji su predmet međunarodne trgovine, ali to opet, naravno, važi jedino za standarde kvaliteta koji odgovaraju samo proizvođačima hrane u bogatim zemljama.

Mladen Obradović,
Beograd