Pozorišno stvaralaštvo Nebojše Glogovca
(Фото Р. Крстинић)
„Nebojša Glogovac (1969–2018) iz pozorišnog albuma” naziv je izložbe koja će biti otvorena večeras u 19 sati u Muzeju pozorišne umetnosti Srbije u Beogradu. Postavku koju je priredila Mirjana Odavić, a dizajn osmislio Jovan Tarbuk, otvoriće Tamara Vučković Manojlović, direktorka Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Muzej pozorišne umetnosti Srbije ovom izložbom, koja pripada ciklusu posvećenom dobitnicima nagrade „Dobričin prsten”, odaje počast jednom od naših najboljih i najvećih pozorišnih i filmskih umetnika, koji je prerano napustio ovozemaljski svet. Izložba osvetljava njegovo stvaralaštvo u teatru.
Tokom skoro tri decenije duge, ali i rano prekinute pozorišne karijere, Nebojša Glogovac, rođen 30. avgusta 1969. godine u Trebinju, ostvario je 34 uloge, za mnoge od njih dobivši najveća priznanja. U ranoj mladosti bio je član Dečje dramske grupe studija Radio Beograda i amaterskog pozorišta u Pančevu, gde mu je mentor bio Milenko Zablaćanski. Posle dve godine studiranja psihologije shvata da mu je gluma draža i iz prvog pokušaja polaže prijemni ispit na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, našavši se u klasi Vladimira Jevtovića u kojoj su mu kolege bili Nela Mihailović, Nataša Ninković, Daniela Kuzmanović, Danijela Ugrenović, Karolina Cimeša, Vojin Ćetković, Sergej Trifunović i Boris Pingović. Na drugoj godini studija pozvan je da igra u komadu „Velika pljačka” u režiji Dejana Mijača, a naredne godine dobija stipendiju JDP-a, čiji stalni član postaje 1996. godine.
U matičnom, JDP-u, od prve uloge Serdara Nika Đurova u predstavi „Lažni car Šćepan Mali” (1993) pa do poslednje, Hamleta u istoimenom komadu (2016.), Glogovac je svoj raskošni i blistavi dar utkao u još 18 predstava. Igrao je i u drugim teatarskim kućama (Atelje 212, BDP, Zvezdara teatar, Narodno pozorište u Beogradu, pozorište „Boško Buha”, Bitef teatar), ali i u regionu. Radio je popularni Glogi sa najvećim rediteljskim imenima naše savremene pozorišne umetnosti među kojima su: Dejan Mijač (četiri predstave), Aleksandar Popovski, Slobodan Jankovski, Paolo Mađeli, Nebojša Bradić, Nikola Pejaković, Lenka Udovički. Njegove izuzetne veštine, širine i talenat dolazili su do izražaja i u delima koje su režirali Vida Ognjenović, Jagoš Marković, Egon Savin, Nikita Milivojević, Alisa Stojanović, Dušan Jovanović, Igor Vuk Torbica i drugi.
U jednom su, beleže hroničari, svi saglasni – Nebojša Glogovac bio je veliki čovek, iskren, plemenit, spontan, pametan i izuzetno duhovit, a kao umetnika krasili su ga maestralnost, neponovljivost, ekspresivna igra koja je prerastala u prave glumačke bravure. Svoj retki dar delio je nesebično sa publikom, koja je to umela da oseti i nagradi. Dobitnik je gotovo svih pozorišnih priznanja kod nas i u regionu. Uloga Ivana u predstavi „Hadersfild” donela mu je čak osam prestižnih nagrada (Sterijina, „Miloš Žutić”, „Ardalion”...), a uloga Adama u „Razbijenom krčagu”: šest („Milivoje Živanović”, „Ivo Serdar”, Zlatni ćuran...). Posthumno je 2018. postao 31. nosilac naše najveće glumačke nagrade, „Dobričin prsten”, koju Udruženje dramskih umetnika Srbije dodeljuje dramskim umetnicima za životno delo, a Jugoslovensko dramsko pozorište je 2021. ustanovilo nagradu „Nebojša Glogovac” za izuzetnu umetničku kreaciju mladog glumca, koja se dodeljuje 3. aprila, na dan ovog teatra.
Njegov snažan glumački izraz i posvećenost poslu ostavili su velikog traga i na filmu i televiziji.