Srbi u novoj svetskoj slagalici
„U poslednjih nekoliko meseci u svetu se dešavaju tektonske promene o kojima većina građana u BiH ne zna ništa. Zbog ’zapadnocentričnosti’ ovdašnjih medija, građani BiH žive u informativnoj blokadi. Zapadni mediji o tim promenama gotovo ništa ne izveštavaju, a vesti iz sveta u BiH pristižu po principu kopi-pejst iz mejnstrim zapadnih medija, dok se u svetu zida novi multipolarni ekonomski, finansijski i politički poredak.” Ovi redovi, koje je u sarajevskim „Danima” potpisao ekonomski novinar Eldar Dizdarević, očito se ne odnose na medije u Srpskoj, a morale su biti šokantne za javnost u FBiH.
Posle prvih uspeha ruske specijalne operacije došlo je do neočekivanog kreni-stani, napred-nazad, kada su se srpski rusofili nervirali i brinuli, a oni najgorljiviji kojima je „draže rusko g... nego američka torta” tvrdili, sa nevericom, da je to samo zamka za protivnika. Naprotiv, u Sarajevu su mediji prenoseći jednostrane informacije iz zapadnih agencija, trijumfovali sa SAD i EU, kao u anegdoti u kojoj slon i miš prelaze preko drvenog mosta, a miš uzvikuje „Čujete li kako tutnjimo!” Ispostavilo se da je to bila ruska taktika ohrabrivanja jalove neprijateljske kontraofanzive u kojoj su uništeni ukrajinska živa sila i uvezeno oružje. Epilog je da Zapad sada Zelenskom zavrće pare i oružje, goni ga da pregovara i prihvati velike teritorijalne gubitke, da abdicira i tipuje na naslednike koji će spasiti onoliko koliko se još može.
Posle Sirije, Avganistana i Ukrajine, BiH bi mogla biti sledeća zemlja, a Bošnjaci narod od kojeg će SAD dići ruke. Podeljeno društvo, nestabilna država, nema ni gasa ni nafte, favorizovani muslimani srcem zalegli za Palestince protiv Izraela, zatim neposlušni rusofilni pravoslavci, te lojalni ali brojčano zanemarljivi katolici. Nisu ih pomirili ni Kalaj ni Tito ni Klinton, ni šest visokih predstavnika, kao ni bosanstvo, bratstvo-jedinstvo, suživot i zajedništvo, komšiluk, slovo i duh Dejtona, a sad bi nemoguću misiju trebalo da obavi lažni v. p. Šmit sa ingenioznim rešenjem: ko god mu javno kaže da nema mandat v. p., strpaće ga u zatvor po zakonu koji je sam uveo. Prigrabio je sebi status sličan „genocidu u Srebrenici”: zabranjeno i kažnjivo preispitivanje, proveravanje, analiziranje i slično. Već sama činjenica da je kolektivni Zapad poslao u Sarajevo osobu spornog legaliteta i legitimiteta najbolje govori koliko danas drže do Bosne. Da su uložili bar malo vremena i koncentracije, mogli su po peti put da produže mandat Incku, koji je imao, bar već izlizani, mandat SB UN.
Trend opadanja moći SAD nije iznenađujuća novost i prvi su ga predskazali i uočili upravo američki naučnici, ali je povodom Ukrajine dobio neočekivane razmere i ubrzanje. No očiglednost procesa globalnog prestrojavanja sa unipolarnog na multipolarni svet i njegova percepcija u ostalim delovima sveta, deluju i sami po sebi i tvore planetarnu atmosferu propasti Zapada. Dovode do vidnog pada autoriteta ocvalog Bajdena i kočoperne Ursule, što se manifestuje već u protokolu sa kojim ih primaju u zemljama Bliskog istoka nasuprot Putinu i Siju koje dočekuju kao zvezde multipolarnog sveta. Dok Putin čilo strčava niz stepenice iz aviona, dotle u Bajdena upiru kamere da snime kad maši stepenicu. U Briselu, nakon Ursulinog govora o zelenoj agendi, psi laju i evroposlanici se kikoću.
Oni koji su do juče dizali ruke u GS UN pre nego što su saslušali američki predlog i potpisivali i ne čitajući tekst koji je izdiktiran iz Vašingtona, sada odbijaju i ne razmišljajući da možda i nije uvek neka podvala. Blinkenu, da bi ga saslušao Netanijahu, nije dovoljno što je Amerikanac, mora da se pozove i na svoje jevrejstvo. Dodik istina nikad nije strepio od jačih, ali ipak nije osionom Ešdaunu pretio hapšenjem ako pređe entitetsku granicu. Američka poslovica „Ništa bolje ne uspeva kao uspeh”, sada glasi „Svaki neuspeh vodi u sve nove.”
Šmit se u okruženju Sarajlija, koji još uvek veruju da će Šesta flota Miljackom uzvodno uploviti na Baščaršiju, slivom reka Bosne, Save, Dunava, Crnog i Mediteransko mora, i sam izgleda veruje da je Nemačka još uvek sila kao što je bila. Najzad je dao i objašnjenje svog statusa v. p. bez mandata SB UN. Kaže: „Postavio me PIK na preporuku Merkelove!” E, upravo je to što odavno čekamo od njega. Frau Angela jeste bila velika kancelarka koja je sa Putinom izgradila „Severni tok 2”, koji bi Nemačkoj industriji obezbedio energente za dugoročan uspon, a Rusiji evropsko tržište za praktično neiscrpne prirodne resurse, stvorio osovinu Berlin-Moskva i Evropu od Atlantika do Urala. Ali avaj!
Amerikanci su tik uoči stavljanja u pogon gasovoda u koji je ne samo Rusija nego i Nemačka uložila milijarde. Nemci sada štede na grejanju i kupanju, šalju pare i oružje protiv Putina, Šreder je izdajnik. Najzad, „mama Merkel” je danas ipak samo bivša popularna kancelarka, a nasledio ju je Olaf Šolc, koji po svim anketama uživa nepoverenje oko 65 odsto birača. Ni Šmit ga ne spominje, nego se poziva na PIK. A u toj ambasadorskoj družini proizvoljnih nadležnosti zna se ko konje voda, pa Dodik lako prepoznaje ambasadora SAD.
Nasuprot indiskretnom Marfiju, ostali ambasadori se javno ne oglašavaju, ali zato posle kraće pauze stiže Saopštenje ambasade Rusije u BiH: „U vezi sa nedavno održanom sednicom Upravnog odbora Saveta za implementaciju Mirovnog sporazuma, ponovo izjavljujemo da Kristijan Šmit nije visoki predstavnik u BiH. Pokušaji pojedinih članova UO PIK-a da tvrde suprotno ne znači legitimizaciju Šmita, već delegitimizaciju Upravnog odbora. Poslednji zaključci PIK-a ne mogu se smatrati stavom međunarodne zajednice i zato što krše Aneks 4 Mirovnog sporazuma – Ustava BiH.” A Rusija je takođe članica PIK-a.
Kolektivni Zapad jeste ekonomski i politički kalirao i apsolutno i relativno u odnosu na Rusiju i Kinu, ali SAD i EU će i u multipolarnom svetu tvoriti jedan ili možda čak dva pola. Pitanje je gde će se Srbi naći između tih polova – supersila oko kojih će gravitirati manji i slabiji u želji da imaju i suverenost i bezbednost, i zaštitu i samostalnost, što nude Putin i Si. Gde ćemo se naći u toj novoj slagalici, koliko zavisi od dogovora lidera polova supersila toliko i od gravitirajućih silnica. Ako je u toku „treći svetski rat”, onda sledi i neki novi Versaj ili Jalta. Putin će tražiti da se realizuje Bušovo obećanje Gorbačovu o neširenju NATO-a na Istok, odnosno da se vrati na granice zapadne Evrope, a za nas da se poštuje rezolucija 1244 i izvorni Dejton. A Amerikanci da se poštuje zatečeno stanje na Balkanu, što znači da su sve zemlje već u NATO-u, izuzev Srbije i BiH, a i da su „Bondstil” na KiM i Eufor u RS.
Rasplet u nemaloj meri zavisi od toga i kakav će aktivni izbor da napravi srpski svet između prošlosti koja još traje i budućnosti koja je već počela, između dalekih prijatelja i neprijatelja koji nam duvaju za vratom. Kako gde, zavisno od konkretnih uslova u delovima srpskog sveta, Srbi igraju na više načina. Negde vešto balansiraju, kupuju vreme, nema priznanja Kosova, nema sankcija Rusiji. Negde odvažno i odlučno prednjačenje u svetskom antikolonijalnom pokretu, jačima uprkos. Negde su Litije, negde popis stanovništva, Andrija Mandić je spiker Crnogorskog parlamenta, a tradicionalna rusofilija prigušena je prisustvom NATO-a.
Eldar Dizdarević o globalnim promenama iza leđa bošnjačke javnosti piše samo iz ekonomske perspektive. Bez geopolitičkih konsekvenci i lokalnih implikacija. Ako mislite da će se, posle njegove kolumne otrežnjenja, bošnjačkoj političkoj eliti kazati samo šta joj je činiti, ljuto se varate. Objavljena je još krajem maja, a oni evo u decembru još sede u kladionicama i nagađaju da li će Dodik doći na sledeće ročište u Sarajevo.
Profesor emeritus
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista