Verbalni šamari srpskih birača

20. 12. 2023. 10:37

(Фото А. Васиљевић)

Nije mi namera da pišem o međupartijskim borbama u Srbiji, o napadima na RIK i slično, već o iskustvima s porodicom, prijateljima, komšijama, poznanicima i slučajnim prolaznicima.

U slučaju da čitate ovo i da živite u Beogradu (za druge gradove ne znam), verujem da ćete se prepoznati.

Da li smete sasvim slobodno da kažete i najbližima da ne znate za koga da glasate? Da li smete, ne daj bože, da kažete da nećete glasati za listu „Srbija protiv nasilja” iako ste, naravno, protiv nasilja? I na kraju, da li smete da kažete (duplo ne daj bože) da ćete glasati za listu Aleksandra Vučića?

Šta kažete? Ne smete?!

Pošto često pred ovo poslednje glasanje imadoh prilike da čujem „jasno mi je da svi imaju putera na glavi, ali glasaću za manje zlo”, usudih se da pitam prijateljicu s kojom ostarih zajedno: „Ko je za tebe manje i zlo, ja ne vidim ni jedno?” I šta bi odgovor – jedno ljutito: „Pa ti glasaj za Vučića”. Ostadoh bez odgovora, ali zato dobih verbalni šamar od kojeg mi još bridi obraz.

Ne, ne, borcima za demokratsku Srbiju i za Srbiju bez nasilja ni slučajno ne smete da kažete da se usuđujete da imate dilemu, a kamoli da drugačije mislite. Momentalno ćete bili izloženi brutalnom nasilju.

Ne jednom sam čula kako ljudi oko mene šapatom „priznaju” da će glasati za SNS. Neće da ulaze u konflikte, a dadoše sebi za pravo da misle drugačije. Usudili se, eto, iako žive u strahu od nasilja „boraca protiv nasilja”.

Pitanje koje me zapravo najviše muči ovih meseci i dana je: Da li bi ti borci za „Srbiju protiv nasilja” i oni „s druge strane” pucali i klali jedni druge da imaju (ratnu) priliku? Da li bi se ponovilo „četničko–partizansko” iskustvo iz četrdesetih godina prošlog veka?

Nažalost, gotovo sam sigurna da bi.

Groteskno je da se jedna od tih strana zove „Srbija protiv nasilja”. Što rekli u Bosni, da nije tragično bilo bi smešno.

U svakom slučaju, onima koji su protiv nasilja, ali ne i za istoimenu listu, želim svu sreću i hrabrost da im to kažu. Ja tu sreće nemam.

Zorana Durković,
dipl. ekon. u penziji, Beograd