(Ne)naučene lekcije
(Фото: лична архива)
Početkom decembra objavljeni su rezultati međunarodne studije PISA 2022. Nalazi ove studije se koriste u velikom broju zemalja kao svojevrsno ogledalo koje nam daje uvid u kvalitet i pravednost obrazovanja. U zemljama u kojima se pitanje obrazovanja novih generacija smatra važnim, objavljivanje rezultata je samo usputna tačka u stalnom procesu unapređivanja obrazovanja. O njima se vode diskusije i u stručnoj i u široj javnosti i oni su predmet ozbiljnih promišljanja kako bi se izvukle pouke i usmerile buduće politike u domenu obrazovanja. Svaka osoba koja čita ovaj tekst može sama za sebe da proceni u kojoj meri se u našem društvu posvećuje pažnja pitanju obrazovanja. Moje mišljenje je da na ovom testu ne bismo dobili prelaznu ocenu.
Moj doprinos pozivu na ozbiljnije promišljanje nalaza studije PISA 2022. posvećen je pitanjima: šta se ispituje ovom studijom, koji su najvažniji rezultati o kojima treba da diskutujemo, šta su važne pouke ovih nalaza i najvažnije – šta bi trebalo da radimo.
PISA zadaci su kreirani zajednički od strane svih učesnika sa ciljem da se ispita u kojoj meri učenici mogu da primene znanje prilikom razumevanja i formulisanju adekvatnog rešenja problemskih situacija sa kojima se srećemo u svakodnevnom životu. Važno je naglasiti da se u ovoj studiji ne ispituje puka reprodukcija znanja. Ne postoje zadaci u kojima će se od učenika zahtevati da od reči do reči ponove neku formulaciju koju su naučili ranije ili da pokažu da su zapamtili velike količine podataka. Pošto se u našim školama i dalje najviše pažnje posvećuje usvajanju znanja i njegovom reprodukovanju, može se postaviti pitanje da li su nam PISA testovi uopšte važni.
Iako postoji raskorak između onoga šta i kako naši učenici uče u školi i onoga što se ispituje PISA testovima, moje mišljenje je da su oni za nas, donekle paradoksalno, još važniji. Ako se složimo da će za uspeh u životu novih generacija biti važnije da li imaju veštine razumevanja i rešavanja problema nego da li umeju da reprodukuju široku lepezu činjenica i znanja, onda ćemo se lako složiti da su nam PISA rezultati značajni pošto nam daju uvid u to u kojoj meri naše obrazovanje priprema našu decu i mlade za njihovu budućnost. Moj predlog bi bio da se raskorak između dominantnih praksi u našim školama i PISA zadataka reši tako što ćemo promeniti obrazovanje umesto da odbacimo PISA ogledalo.
Kada su u pitanju postignuća naših učenika u studiji PISA 2022, prvo što upada u oči jeste nalaz da su prosečni rezultati naših učenika na istom nivou kao u prethodnom PISA testiranju 2018. Iako su predstavnici vlade govorili da su naši rezultati bolji nego u prethodnom ciklusu PISA istraživanja, istina je da su oni identični i da naši učenici nisu ni napredovali ni nazadovali. Drugi važan nalaz kojih bih izdvojio odnosi se na činjenicu da je pravednost obrazovanja značajno smanjena u periodu od 2018. do 2022. godine. Naime, u prethodnim PISA ciklusima mi smo spadali u red zemalja u kojima su učenici iz siromašnijih porodica imali sličnije šanse da se obrazuju kao učenici iz bolje stojećih porodica. PISA rezultati iz 2022. nas upozoravaju da je uticaj socioekonomskog statusa na postignuća učenika porastao u Srbiji i da je dostigao nivo koji postoji u zemljama OECD. Drugim rečima, ono što je nekada bila prednost našeg obrazovanja počeli smo da gubimo.
Kada je reč o nalazu da su postignuća naših učenika ostala na istom nivou kao što su bila u 2018. godini to je dobra vest. Treba da se podsetimo da je pandemija „pojela” dve i po godine obrazovanja. Veliki broj časova nije održan, a još veći broj časova je održan preko onlajn platformi umesto uživo. Međutim, ovaj nalaz treba da bude i razlog za brigu budući da otvara pitanje kvaliteta našeg obrazovanja. Ako učenici postižu iste rezultate uprkos svim nevoljama i izgubljenim časovima tokom pandemije, šta nam to govori o delotvornosti onoga što se dešava na časovima i našim školama? Da li nam ovaj nalaz sugeriše da ono što se dešava u našim školama nema neki značajan efekat kada je u pitanju njihova sposobnost za razumevanje i rešavanje problema? Da li to onda znači da bismo mogli bez velikih gubitaka da usvojimo inicijativu srednjoškolaca da se školska nedelja skrati sa pet na četiri dana? Puno je pitanja koja zahtevaju ozbiljno promišljanje ako nam je obrazovanje novih generacija zaista važno.
Nalaz da je došlo do smanjenja pravednosti našeg obrazovanja takođe nam šalje zabrinjavajuće poruke. Činjenica da učenici iz siromašnijih porodica imaju manje šanse da se pripreme adekvatno za sve izazove koje ih čekaju u životu govori da će oni imati veće šanse da i sami budu siromašni u budućnosti. Dakle, ovaj nalaz nas upozorava da je „začarani krug siromaštva” počeo da steže u Srbiji i da živimo u društvu koje otežava deci i mladima koji žive u teškim uslovima da steknu dobro obrazovanje i da im to bude karta za izlazak iz siromaštva. Treba biti svestan da jednom kada se problem nepravednosti u obrazovanju ukoreni, on ima brojne negativne posledice u društvu i postaje vrlo tvrdokoran. Brojne zemlje koje se suočavaju sa visokim stepenom nepravednosti imaju velike teškoće da izađu na kraj sa ovim problemom. Zato bih rekao da je sada pravi trenutak da se ozbiljno posvetimo ovom problemu.
Mnogo toga bi trebalo da menjamo, i to iz korena: način na koji se upravlja obrazovanjem, status obrazovanja u našem društvu, budžet koji ulažemo u obrazovanje, programe i udžbenike, način rada nastavnika, način na koji se nastavnici obrazuju i usavršavaju tokom svoje karijere i tako dalje. Međutim, prvi i najteži korak u našem slučaju jeste koliko jednostavan, toliko i nemoguć. Nama treba da se uozbiljimo kao društvo i da konačno pređemo sa reči na dela. Da nam umesto floskula o važnosti obrazovanja ono zaista postane važno i da počnemo ozbiljno da se bavimo svim nagomilanim problemima koji su u dugom vremenskom periodu zanemarivani. Kada pređemo Rubikon zanemarivanja obrazovanja, siguran sam da ćemo pronaći dobra rešenja za sva otvorena pitanja.
*Ekspert za obrazovanje, redovni profesor i šef Odeljenja za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu