NATO ispira mozgove mladih
Генерални секретар НАТО-а Јенс Столтенберг (Фото И. Милутиновић)
Tokom nedavne posete Sarajevu, Prištini i Beogradu, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg nije propustio, kao više puta do sada, da svojim domaćinima i široj javnosti, zločinačku ulogu organizacije na čijem je čelu, predstavi u ružičastom svetlu. Biranim rečima govorio je o humanitarnim ciljevima i učincima te organizacije i njenim naporima koje ulaže na planu stabilnosti zemalja zapadnog Balkana, odnosno očuvanju njihovog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Izostala je, pri tome, bilo koja reč o suverenitetu i teritorijalnom integritetu Republike Srbije. A sve to, ubijanje nedužnih i rušilački pohodi, opravdavani su navodnim humanitarnim razlozima. O tome, pored ostalog, svedoči i predavanje koje je svojevremeno Jens Stoltenberg održao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu
Predavanje koje je održao studentima tog fakulteta još jedan je u nizu pokušaja da se agresija zločinačke alijanse na Srbiju opravda navodnim humanitarnim razlozima. Obraćajući se budućim politikolozima, Jens Stoltenberg je, kao i njegovi prethodnici, krivicu za zločinačka nedela prebacio na Srbiju, žrtvu mučkog i ničim neizazvanog napada. Mada mu se lično ne može ništa prebaciti za počinjena varvarstva nad srpskim narodom, nikako mu se ne mogu oprostiti eufemizmi putem kojih minimizira zločine nazivajući ih humanitarnom intervencijom.
Svet se, doduše, proteklih godina naslušao laži o uzrocima nečovečnog bombardovanja Srbije. Te laži potekle iz usta Havijera Solane, Medlin Olbrajt, Ričarda Holbruka, Vesli Klarka, Vilijema Vokera, Džejmi Šeja, brojnih zvaničnika zapadnog sveta i pojedinih domaćih nevladinih organizacija, šire se danas, nažalost, i nad mladim srpskim generacijama. Pred intelektualnom omladinom Srbije, u konkretnom slučaju budućim politikolozima, Zapad nastoji da skrajne u zaborav počinjena nečoveštva. Plodno tlo ovog puta, kroz kazivanja Jensa Stoltenberga, tražio je, dakle, među mladima u prestižnom srpskom fakultetu gde se politički obrazuju naslednici generacija koje su doživele i preživele sve strahote čiji je autor bio NATO.
Zna, naravno, generalni sekretar zloglasne i zločinačke alijanse pravu istinu o podlim i zakulisnim igrama Zapada, koje su prethodile agresiji. Poznata su mu, nema sumnje, i sva počinjena nedela nad srpskim narodom, upotreba projektila sa osiromašenim uranijumom, zatrovanom prirodnom sredinom… Ali njegov prevashodni zadatak te posete je bio da činjenice o zaverama, sejanju smrti i razaranjima širom zemlje Srbije, ispiranjem mozgova mladima, predstavi kao pozitivnu misiju alijanse omražene, inače, u mnogim zemljama sveta. Izbegavajući istine o odgovornosti NATO zemalja i pojedinih ličnosti, pokušao je i, nažalost, u znatnoj meri uspeo, da pred studentima zataška istine o počinjenim zločinima, odnosno na nedopustiv i reklo bi se kvaran način, abolira države i ljude – učesnike u zločinačkim poduhvatima koji su trajali punih 78 dana.
Umesto prećutnog odobravanja i aplauza dobijenog od nepotpuno obaveštenih mladića i devojaka, uvaženog gosta je trebalo da domaćini, pred licem javnosti, demantuju nekim od brojnih objektivnih, istinitih, podataka poteklih iz pera i usta mnogih domaćih i stranih uglednih ličnosti. Dovoljno bi, recimo, bilo preneti mu reči, u to vreme premijera Vučića izrečenih na Centralnoj državnoj ceremoniji obeležavanja 16. godišnjice početka bombardovanja. Tom prilikom je Aleksandar Vučić rekao, pored ostalog, da je Srbija mala zemlja koja „može sve da pamti, ali i da pobedi, samo ne tražite od nas da zaboravimo”. S tim u vezi posebno je podvukao da Srbija nikada neće zaboraviti 24. mart, prvi od 78 dana bombardovanja, i da „pamti svaku bombu, geler i smrt, besmisao, tomahavke, ruševine, bombe, mostove, avione”. Slično Vučiću, o nezaboravu podmuklog bombardovanja govorio je i tadašnji ministar odbrane Bratislav Gašić koji jasno i glasno reče da se istina o bombardovanju ne sme zaboraviti, jer „ožiljci ratnih stradanja i dalje bole, a uspomene na patnje teško blede…”
Osim Vučića i Gašića, istine o bombardovanju Srbije 1999. godine izrekao je i veliki broj stranih zvaničnika, među kojima je i francuski brigadni general Pjer Mari Galoa. U podužem tekstu o bestidnosti ničim neopravdanog bombardovanja on, pored ostalog, naglašava da je „Zapadna demokratija, predvođena Nemačkom, Velikom Britanijom, Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskom, bombardovala zemlju Srbiju, grubo kršeći međunarodno pravo, Povelju Ujedinjenih nacija, Helsinški akt i odredbe o nepovredivosti granica, kada je mimo odluke Saveta bezbednosti i bez konsultacije sopstvenih parlamenata ušla u rat… Serija nasilja nad međunarodnim pravom, istinska je crna tačka moralnosti zapadnih zemalja…”
Istine Aleksandra Vučića i generala Galoa daleko su, nažalost, od saznanja mladih generacija, uključujući tu i dobar deo studenata koji su prisustvovali predavanju generalnog sekretara NATO-a. Diplomatskim izjavama o neophodnosti gledanja u budućnost koju ne treba da zamagljuje prošlost, domaćini iz kurtoaznih razloga i tradicionalne srpske gostoljubivosti prema gostima, ma odakle dolazili, nisu reagovali na navedeno ispiranje mozgova budućim politikolozima. Time se, međutim, ne sme da stavi tačka na vodviljska saznanja koja su studenti stekli tokom ovog predavanja. Neophodan je i hitan zadatak njihovih vaspitača da odgovarajućim predavanjima, odnosno informisanjem o istorijskoj istini koja se odnosi na bombardovanje Srbije, steknu pravu sliku o svemu što se zbivalo tih tragičnih dana.
Pukovnik u penziji
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista