De­mo­kra­ti­ja je iz­li­za­na pri­ča

Biljana Mitrinović Rašević

14. 01. 2024. 18:24

(Фото/ EPA-EFE/Robert Ghement)

Bi­lja­na Mi­tri­no­vić Ra­še­vić

Polj­ska kao glav­ni ame­rič­ki part­ner u EU po­ka­za­la je da je i da­lje cilj sva­ke vla­sti da ima svo­je no­vi­na­re i su­di­je – i da čak ima i svo­je po­li­tič­ke za­tvo­re­ni­ke. Do­nald Tusk, biv­ši pred­sed­nik Evrop­skog sa­ve­ta i li­der Gra­đan­ske plat­for­me, kao po­bed­nik na polj­skim par­la­men­tar­nim iz­bo­ri­ma – čim je za­u­zeo me­sto pre­mi­je­ra iza­zvao je na­ci­o­nal­nu kri­zu. Pre­su­dan po­tez zbog ko­ga je nje­gov po­li­tič­ki pro­tiv­nik Ja­ro­slav Ka­činj­ski mo­gao da ka­že da Stran­ka pra­va i prav­de (PIS) usta­je u od­bra­nu slo­bo­de go­vo­ra, me­di­ja i de­mo­kra­ti­je bio je sme­nji­va­nje svih ru­ko­vo­de­ćih lju­di u dr­žav­noj te­le­vi­zi­ji, ra­di­ju i no­vin­skoj agen­ci­ji.

ME­DIJ­SKA ČIST­KA: Tu­skov mi­ni­star je od­mah ras­pu­stio sve nad­zor­ne od­bo­re i ime­no­vao no­ve ko­ji su bi­ra­li no­ve ured­ni­ke. Ta­ko je no­vi pre­mi­jer ko­ji je u Bri­se­lu i Va­šing­to­nu va­žio za sve­ti­o­nik de­mo­kra­ti­je na­spram kon­zer­va­tiv­nog Ka­činj­skog u jed­nom da­nu za­me­nio polj­ski me­dij­ski si­stem. Ti­me je po­ka­zao da su „na­ši me­di­ji”, „na­še su­di­je” i „na­ši za­ko­no­dav­ci” uvek par­tij­ski. A upra­vo je zbog to­ga Bri­sel ka­žnja­vao Polj­sku i, uz Ma­đar­sku, sta­vljao je na cr­nu li­stu ne­de­mo­krat­skih dru­šta­va. Sa­da su Ka­činj­skom u ro­ku od 24 ča­sa da­li pri­li­ku da in­si­sti­ra na to­me da je nje­go­va PIS pro­go­nje­na i da je de­mo­kra­ta Tusk za­pra­vo dik­ta­tor.

Za­hva­lju­ju­ći to­me što je pred­sed­nik And­žej Du­da čo­vek biv­šeg re­ži­ma – ko­ji je zbog sme­na u me­di­ji­ma sta­vio ve­to na pred­log za­ko­na o bu­dže­tu za ovu go­di­nu – dvo­vla­šće je ušlo u opa­snu po­li­tič­ku bor­bu i pre­li­lo se na uli­ce. Ali to ni­je sve: da bi po­ka­zao da će pret­hod­na re­pu­blič­ka vlast bi­ti te­melj­no po­či­šće­na, Tusk je na­re­dio hap­še­nje dvo­ji­ce po­sla­ni­ka PIS-a (biv­šeg mi­ni­stra i nje­go­vog za­me­ni­ka), i to u pred­sed­nič­koj pa­la­ti. To je bi­la de­mon­stra­ci­ja si­le, ko­ja je či­nje­ni­ce o to­me da li su dvo­ji­ca po­sla­ni­ka kri­va za zlo­u­po­tre­bu po­lo­ža­ja, zbog če­ga su osu­đe­ni u vre­me pret­hod­nog Tu­sko­vog pre­mi­jer­skog man­da­ta – ba­ci­la u dru­gi plan. Ta­ko­đe se po­ka­za­lo da po­mi­lo­va­nje ko­je je pot­pi­sao pred­sed­nik – sa­da vi­še ne va­ži.

„Ma­đar nem­zet”, bli­zak Or­ba­no­voj vla­di, ko­ja se pre­po­zna­la u ovom slu­ča­ju, kon­sta­to­vao je da se Polj­ska pre­ko no­ći vra­ti­la u vre­me jed­no­par­tij­ske dr­ža­ve, u ko­joj po­li­tič­ki pro­tiv­ni­ci jed­no­stav­no ne­sta­ju, a da se pre­ma pred­sed­ni­ku dr­ža­ve, sa svim nje­go­vim ovla­šće­nji­ma – po­na­ša­ju kao da vi­še ne po­sto­ji. Oni su po­sta­vi­li re­to­rič­ko pi­ta­nje ko sto­ji iza Tu­ska i ko ga ohra­bru­je – i sa­mi od­go­vo­ri­li da su to ame­rič­ke de­mo­kra­te.

ŽR­TVO­VA­NjE ŠOL­CA: Zbog ame­rič­kog uti­ca­ja ne­mač­kom kan­ce­la­ru Ola­fu Šol­cu pre­ti sme­na. U tre­nut­ku ka­da Be­la ku­ća sa­op­šta­va da je po­moć Ukra­ji­ni de­fi­ni­tiv­no is­cr­plje­na, ka­da se na­ja­vlju­je da će sa­vet­nik za na­ci­o­nal­nu bez­bed­nost Džejk Sa­li­van na Svet­skom eko­nom­skom fo­ru­mu u Da­vo­su tra­ži­ti da se Ze­len­ski iz­ja­sni o kon­kret­nom voj­nom pla­nu za ovu go­di­nu – Šolc agi­tu­je za na­sta­vak po­mo­ći Ki­je­vu. Iz­gle­da da je on svim sr­cem i sa­ve­znič­kim uce­nji­vač­kim ka­pa­ci­te­tom pre­u­zeo sav te­ret ide­je ka­ko da Ru­si­ja ne po­be­di u Ukra­ji­ni. Po­sve­će­nost tom ci­lju ne de­li ve­ći­na Ne­ma­ca, či­ja je dr­ža­va po­sle uni­šte­nja „Se­ver­nih to­ko­va” i gu­bit­ka jef­ti­nih ru­skih ener­ge­na­ta za­pa­la u re­ce­si­ju.

I dru­gi evrop­ski li­de­ri bo­ja­žlji­vo iz­no­se di­le­me ko­ji je to mo­me­nat u ko­me će bi­ti ja­sno da Ukra­ji­na da­lje ne mo­že i ko će sle­de­ći bi­ti gur­nut u tu igru mo­ći. Ve­ći­na je ipak pod uti­ca­jem ame­rič­ke pro­pa­gan­de da je ce­la Evro­pa sle­de­ća na me­ti Ru­si­je, Ki­ne ili Ira­na. Da bi na­sta­vi­le da obez­be­đu­ju svo­je in­te­re­se u Evro­pi, SAD mo­ra­ju da pro­ši­re svoj uti­caj na evrop­skom kon­ti­nen­tu i za­to Šolc po­li­tič­ki umi­re s re­či­ma na usna­ma da „Evro­pa mo­ra da po­ka­že da po­dr­ža­va Ukra­ji­nu, slo­bo­du, me­đu­na­rod­no pra­vo i evrop­ske vred­no­sti”.

Na­sto­je­ći da uma­nji pri­ti­sak na se­be de­le­ći ga s ostat­kom čla­ni­ca EU, Šolc tra­ži da i osta­li evrop­ski li­de­ri sta­ve sve svo­je kar­te na sto. Do sle­de­ćeg sa­mi­ta 1. fe­bru­a­ra že­li da vi­di spi­sak voj­nih za­li­ha ko­je je sva­ki evrop­ski li­der pla­ni­rao za ovu go­di­nu. Po­sle SAD, či­ja po­tro­šnja na ukra­jin­ski pro­je­kat pre­ma­šu­je 120 mi­li­jar­di do­la­ra, Nem­ci su po­tro­ši­li vi­še na po­dr­šku ukra­jin­skom re­ži­mu ne­go dru­gi Evro­plja­ni. Na­rav­no, uku­pan obim nje­ne po­mo­ći u od­no­su na ame­rič­ki je mno­go ma­nji: oko 30 mi­li­jar­di evra. Ali i to je već bi­lo do­volj­no da Nem­ci poč­nu da ose­ća­ju po­sle­di­ce sle­pe pri­vr­že­no­sti nji­ho­ve vla­de in­te­re­si­ma u ino­stran­stvu. Pri­nu­đe­na da tra­ži no­vac za Ukra­ji­nu gde god je to mo­gu­će, vla­da­ju­ća „se­ma­for” ko­a­li­ci­ja je po­če­la da sma­nju­je be­ne­fi­ci­je i sub­ven­ci­je. I, na­rav­no, to je do­ve­lo do ma­sov­nih pro­te­sta ko­ji po­tre­sa­ju Ne­mač­ku od po­čet­ka go­di­ne.

NA­TO KAO PER­PE­TU­UM MO­BI­LE: Plan SAD za da­lje sla­blje­nje Evro­pe je na­me­ta­nje fi­nan­sij­skog za­dat­ka iz­dr­ža­va­nja Ki­je­va i iz­dva­ja­nja nov­ca za NA­TO. To se u Va­šing­to­nu vi­di kao pro­ve­ren me­ha­ni­zam ko­ji će do­pri­ne­ti fi­nan­sij­skom op­stan­ku SAD. U tu svr­hu ame­rič­ki se­na­to­ri su pred kraj pro­šle go­di­ne do­ne­li po­se­ban za­kon ko­ji bi, zva­nič­no, tre­ba­lo da spre­či Do­nal­da Tram­pa, uko­li­ko po­be­di, da pro­gla­si „smrt NA­TO-a” po­vla­če­ći SAD iz nje­ga. Su­štin­ski, za­kon ko­ji je po­stao deo bu­dže­ta Pen­ta­go­na obez­be­di­će da se svim čla­ni­ca­ma ali­jan­se (na­ro­či­to evrop­skim) zgu­le tri ko­že s le­đa, pod iz­go­vo­rom da je nji­ma za­šti­ta naj­po­treb­ni­ja. Ta­ko je NA­TO po­stao in­stru­ment ame­rič­kog spolj­no­po­li­tič­kog uti­ca­ja ko­ji mo­že da odr­ža­va bu­džet.

Ka­ko bi spre­či­la Ru­si­ju i upla­še­na me­dij­skim za­stra­ši­va­njem o na­di­ra­nju Hu­ta, Ha­ma­sa i He­zbo­la­ha, Evro­pa je zbog to­ga sa­da za­u­ze­ta sma­nje­njem so­ci­jal­nih da­va­nja i sub­ven­ci­ja, po­ra­stom ce­na sve­ga što se pro­da­je i mo­bi­li­sa­njem i opre­ma­njem vla­sti­tih ar­mi­ja. Za­to su SAD i nje­ni sa­ve­zni­ci u G7 taj­no ra­di­li na pri­pre­ma­nju po­sti­za­nja do­go­vo­ra o du­go­roč­nim bi­la­te­ral­nim bez­bed­no­snim oba­ve­za­ma ko­je se svo­de pod na­ziv „ukra­jin­ski mi­rov­ni plan”, a su­štin­ski zna­či žr­tvo­va­nje po­sled­njeg Ukra­jin­ca i po­sled­njeg evra.