HOĆE LI BITI IZBORA
Zaneti novim imenom i novom retorikom dojučerašnji radikali, predvođeni dvojcem koji je kormilara gurnuo u vodu, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, a ovaj drugi eksplicitno, najavljuju nove parlamentarne izbore za mart ili april iduće godine. Ko o čemu vojska o skraćenju..., a političari o izborima.
Aktuelna vlada tek je navršila sto dana od useljenja u beogradsku Nemanjinu ulicu, ali se ta priča o prevremenim izborima nekako uvlači u javni život, a pogotovo u javne špekulacije. Opozicija ne bi ličila na sebe, a ovih dana slabo liči, kad ne bi tu mantru o novim izborima stalno ponavljala. Ali, ovde je reč o onim savetodavcima koji misle da bi vlada mogla sama da isprovocira izbore kako bi se još više učvrstila.
Formalno pokriće za taj manevar traži se u najavljenoj promeni izbornih zakona, što je bilo jedno od onih maglovitih obećanja u vezi sa zakonodavnim inicijativama novoformiranog kabineta. A suštinski stvar se vrti oko ideje da se, uoči krupnih odluka, marginalizuje opozicija, oslabljena inače raspadom Srpske radikalne stranke, a s druge strane otkloni „ucenjivački kapacitet” manjih stranaka uz čiju pomoć je vlada i sastavljena.
Ova teorija i takvo praktično zalaganje počivaju na uverenju da je Boris Tadić definitivno pobedio, odnosno da je kurs Demokratske stranke postao toliko omiljen među biračima da bi im ubedljiva pobeda sama od sebe pala u krilo.
Verujem da se i u partijskom štabu Demokratske stranke, makar ovlašno, bave ovom računicom, ali ne verujem da oni, i posle ovlašnog pogleda na ono što čeka vladu u najskorijem roku, dele mišljenje onih koji tvrde da je sad trenutak da se opozicija sabije u mišju rupu a partneri pošalju u safari na žirafe, pa ako nađu neku neka plate sami.
Radi se o tome da ja verujem da su oni koji treba tu odluku da donesu ozbiljni ljudi. Dobro, ne bi mi bilo prvi put da pogrešim, ali bi za Srbiju iscrpljenu decenijskim mlaćenjem prazne slame u trenutku kada se svet oko nas ubrzano menja najgore bilo da se zamajava novim izbornim ciklusom u kojem bi se opet tabirilo ko je išao u Šilerovu, kome je Mišković platio iznajmljivanje automobila, čiji je deda bio ustaša i ko više voli Kosovo.
Ova vlada je verovatno s više optimizma gledala na budućnost pre sto dana, nego što gleda – 101. dana. Svetska finansijska kriza došla je u najgorem momentu. Dok smo mi bili protiv celog sveta, ili on protiv nas, kako više volite, u svetu je bilo gladnih investitora, jevtinog novca i na tome zasnovane perspektive, a sada kada smo posle dva izborna ciklusa dobili vladu jasne orijentacije i neopterećenu potrebom da se obračunava sa „starim režimom” novac je poskupeo, a investitori se povlače. U trenutku kad treba obezbediti makroekonomsku stabilnost i održati makar minimalnu razvojnu komponentu, organizovanje izbora bio bi neodgovoran čin.
Vladi je u ruke zapao pregršt vrelog kestenja i zadatak im je da duvaju u to kestenje, a ne u izborne trube, jer bi manevar bio toliko providan da bi bio izborno kažnjen.
S druge strane, tu je pitanje Kosova. Vlada za sada ne uspeva da sa opozicijom pronađe kompromisno rešenje za novu rezoluciju oko državne politike na Kosovu. Ključno će biti pitanje misije Euleksa. Toj misiji se protivi Koštunica, oba krila radikala, plus narodnjaci Velje Ilića, a vlada bi – i sama svesna da je to ključno pitanje koje će već u novembru biti postavljeno kao uslov produbljivanja saradnje sa EU – prihvatila ovu misiju ukoliko joj mandat bude određen u Savetu bezbednosti UN.
Svima nam je, verujem, već muka od istorijskih i prelomnih vremena i verujem da su se ljudi uželeli malo mirnog, pa i dosadnog života, ali šta da se radi kad su vremena takva...Ovoj vladi, takvoj kakva je, s opozicijom koja nije ista kao i pre sto dana, pripao je zadatak koji je srpska politička elita, istorijski gledano, ostvarila samo u danima masovne pogibelji izazvane „Velikim ratom”. Ona bi, modernim rečima, morala da obezbedi nacionalni konsenzus oko potpuno nemoderne ideje da radimo više, a trošimo manje i da se kosovska mitologija zameni racionalnim pristupom vađenja neke koristi iz velike štete koja je začeta i pre nego što su se neki ministri rodili.
Liči li vama ova vlada na vladu koja je sposobna da to ostvari? Ako vam ne liči, ništa se ne sekirajte, jer će tek onda biti izbora.
glavni urednik nedeljnika „Vreme”