Ljubav se piše kaligrafijom
Ручно написана збирка поезије (Фотографије лична архива)
Zbirka poezije Violete Dimitrić „Senke ljubavi” neobično je izdanje upravo zbog toga ga je ručno pisala kaligrafkinja Danica Veselinović i to perom i kaligrafskim pismom, i taj minuciozni posao trajao je šest meseci. Takođe, i sve ilustracije u knjizi ručno su rađene. Ova zbirka nedavno je predstavljena u Manakovoj kući u Beogradu, u Kulturnoj ustanovi Božidarac, a o njoj će biti reči i u Udruženju književnika Srbije, čiji je Violeta Dimitrić i član. Autorka objašnjava razloge zbog kojih se okrenula umetnosti lepog pisanja, ali i spoznaji važnosti našeg srednjevekovnog nasleđa, načela visoke etičnosti, hrabrosti, časti, ljubavi, porodice i viteštva, kao i ženskog principa oličenog u snazi i prefinjenosti.
– U želji da podsetim na naše izvorne vrednosti i korene naše kulture i pismenosti, odlučila sam da poeziju koja je posvećena ženi i ljubavi, posle dva izdanja predstavim i trećim izdanjem urađenog kaligrafskim pismom. To je bio način da čitaocima pošaljem poruku da zastanu i polako čitaju, jer kada čitate kaligrafski tekst potrebna je puna koncentracija zbog izvajanih slova koja čine harmonične celine. Tada možemo da uronimo u skrivene poruke autora. Prisetimo se „Slova ljubve” gde Stefan Lazarević početkom 15. veka piše o najtananijim osećanjima i podseća nas da ljubavlju možemo da iscelimo i loše odnose, kao i da stihovima možemo da pošaljemo poruke opraštanja. Slično bismo mogli da primenimo i poručimo i danas, globalno, ali i u našoj svakodnevici– kaže Violeta Dimitrić, dodajući:
– Interesantno je bilo kaligrafsko pisanje mog dela „Senke ljubavi” jer su se pojavljivali „znakovi pored puta” koji su ukazivali na to da sam u dobrom smeru u povratku u književnu prošlost, kao i u potenciranju vrednosti tradicionalne srpske kulture. Jedan od tih znakova slikovito opisuje komentar kaligrafkinje Danice Veselinović koja je iznela zanimljivu činjenicu da su se, dok je pisala stihove, oni bukvalno „sami” uklapali po stranicama, nigde nije ostao slog ili pola stiha koji bi trebalo da pređu na drugu stranicu. „Senke ljubavi” pisane su perom na posebnom papiru prikladnom za pisanje mastilom, i sve ilustracije i vinjete su rađene ručno, u stilu srpskih srednjovekovnih majstora kaligrafije. U doba srpske srednjovekovne književnosti, u Srbiji je kultura imala svoj procvat, a tekstovi su pisani kaligrafski, oplemenjeni stilizovanim minijaturama i inicijalima urađenih u boji, i s pozlatom. Kaligrafsko pisanje je u srednjem veku podrazumevalo umetnički izraz, a ne puko zapisivanje i letimično čitanje.
Autorka takođe objašnjava i svoju motivaciju za ovu poetsku zbirku, a to je misao da je ljubav nešto što nas prati kao senka, bilo da se ispoljava jasno ili u skrivenim, tananim, nagoveštajima, i da bez nje čovečanstvo ne bi opstalo uprkos hiljadugodišnjim izazovima.
– Spoznaja ljubavi seže u drevnu prošlost, još od pramajke čovečanstva, o čemu i kazuju moji stihovi. Taj princip stvaranja, rađanja života potaknutog ljubavlju je nezaustavljiv i večan ciklus opstanka, kako je dobro uočio recenzent Dragoš Bujas rekavši: „Kad umire ljubav, umire svet”. Iskonska energija koju simbolično predstavljaju mitske boginje kakve su Afrodita, Izida, Lilit, oličenje je kreativnosti nastale iz snage ženskog principa, koji milenijumima čuva i prenosi ljubav kao plamen života. To je ono na šta sam stihovima htela da ukažem i da sačuvam od zaborava – kaže Violeta Dimitrić, napominjući i to da se ljudi ipak vraćaju poeziji i lirskoj estetici, iako je to u znatnom raskoraku sa postulatima ovog veka, koji je sav u brzini, tehnologiji, viralnom. To mnogo govori i o čovekovoj nasušnoj potrebi da sačuva i održi emocije i empatiju.