„Knežev arsenal" u Kragujevcu čeka obnovu
Фото Б. Карталовић
Iako predstavlja kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju, kompleks Vojnotehničkog zavoda u Kragujevcu nedopustivo je zapušten
Kragujevac – Dva topa iz 19. veka, prvenci kragujevačke Topolivnice, koji su stajali ispred zdanja zapuštene Čaurnice, a čiji je „misteriozni nestanak” pre par dana zabrinuo Kragujevčane i pokrenuo lavinu medijskih spekulacija, nalaze se na sigurnom, u fabrici „Zastava oružje”, gde će uz pomoć stručnjaka Vojnog muzeja u Beogradu biti obavljena njihova restauracija. Nakon toga, topovi će biti premešteni ispred Muzeja „Stara livnica”, a planirano je da dobiju i adekvatne lafete.
Prema rečima direktora „Zastava oružja” Saše Miloševića, saglasnost za restauraciju topova dobijena je od Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture pod čijom se ingerencijom nalazi kompleks Vojnotehničkog zavoda u Kragujevcu, poznatiji kao „Knežev arsenal.”
– Prošle godine smo obeležili 170 godina postojanja fabrike „Zastava oružje”, što je istovremeno i jubilej prvog uspešnog livenja topova u kragujevačkoj Topolivnici. Tom prilikom su neki od gostiju komentarisali stanje topova, pa se rukovodstvo fabrike odlučilo da ih pošaljemo na restauriranje. Nakon toga smo se obratili Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture, koji je jedini nadležan za to – objasnio je Milošević.
Republički zavod za zaštitu spomenika kulture je konstatovao da su „topovi u prilično zapuštenom, neprimerenom stanju, ispisani grafitima...”
„Imajući u vidu spomenički karakter prostorno-kulturno-istorijske celine Kompleks Vojnotehničkog zavoda u Kragujevcu, utvrđene za nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju, sa posebnim osvrtom na ulogu Muzeja ’Stara livnica’ u očuvanju i prezentaciji industrijskog nasleđa, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture je saglasan da se izvrši dislokacija predmetnih topova, to jest da se postave ispred zgrade muzeja nekadašnje Topolivnice. U vezi sa tim, potrebno je izvršiti detaljan pregled, čišćenje i zaštitu eksponata, kao i izradu drvenih lafeta na kojima će stajati”, stoji u dopisu ove ustanove upućenom fabrici „Zastava oružje”.
Pod nadzorom Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, u Kragujevcu se obavlja i sanacija „Velikog dimnjaka”, još jednog reprezentativnog objekta u krugu „Kneževog arsenala”. Stari dimnjak visok 33 metra, koji se uzdiže na platou ispred ruinirane Mašinske radionice, počeo je da se krivi još pre tridesetak godina, a danas je nagnut 70 centimetara u odnosu na svoju vertikalnu osu. Do drastične devijacije dimnjaka, koji je građen od 1882. do 1889. godine, u vreme kralja Milana Obrenovića, došlo je posle NATO bombardovanja 1999, kada je gađana i „Zastava”. Sanaciji dimnjaka pristupilo se avgusta prošle godine.
– Ovo su prvi veliki i bitni radovi na prostoru Vojnotehničkog zavoda. Nadamo se da će sanacija „Velikog dimnjaka” biti podsticaj i za druge poslove u ovom, mora se priznati, zapuštenom kompleksu, koji ima izuzetan značaj za vojnu i tehnološku istoriju Srbije. Vrlo dobro vidimo i shvatamo orijentisanost grada Kragujevca da se „Knežev arsenal” dovede u red, stavi u upotrebu, da se adaptira, rekonstruiše, revitalizuje. Zato smo uvek izlazili u susret gradskoj upravi kada je reč o stručnoj pomoći. Drugo pitanje su finansije, a uloga države bi bila da obezbedi novac, kao i u svakom drugom projektu – naveo je tada arhitekta Aleksa Ciganović iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture.
Prva valorizacija istorijskog značaja „Kneževog arsenala” izvršena je 1953, a 1979. godine kategorizacija je podignuta na nivo kulturnog dobra od velikog značaja. Odlukama nadležnih iz 2014. i 2016. godine, kompleks Vojnotehničkog zavoda definisan je kao kulturno dobro od izuzetnog značaja, što podrazumeva i najveći stepen zaštite. Uprkos tome, država ne uspeva da obezbedi novac za revitalizaciju „Kneževog arsenala”, što je grad Kragujevac nateralo da pristupi komercijalizaciji prostora kroz takozvano partnerstvo javnog i privatnog sektora, o čemu su već donete neke odluke. Ovakav koncept ima svoje prednosti, ali sa sobom nosi i rizike koji se posebno odnose na zaštitu istorijskog i kulturnog nasleđa od neprocenjive vrednosti.