Ušteda na štetu učenika i nastavnika

26. 01. 2024. 17:58

(Фото А. Васиљевић)

Pre nekoliko meseci je Ministarstvo prosvete izdejstvovalo usvajanje izmena i dopuna Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja (u daljem tekstu: Sistemski zakon), kojima je, između ostalog, nastavnicima škola i odeljenja za učenike sa smetnjama u razvoju povećana nedeljna norma neposrednog rada s učenicima sa 20 na 24 školska časa. Ministarstvo je, poput nekog jurističkog maga, povećanje norme proglasilo preciziranjem zakonske odredbe. Ovim su pogođeni nastavnici koji rade u posebnim (težim) uslovima rada u odnosu na ostale nastavnike, tačnije rečeno – u uslovima rada koji su svake godine sve teži.

Trik je izveden da bi se dao privid pravnosti kršenju odredbe o manjoj normi časova neposrednog rada, koju su, pre usvajanja najnovijih izmena i dopuna Sistemskog zakona, imali nastavnici škola i odeljenja za učenike sa smetnjama u razvoju u odnosu na ostale nastavnike. Takvo kršenje prava traje još od 2009. godine, prema čemu je ministarstvo imalo vrlo blagonaklon stav. Nadležni su se dosetili kako da reše problem: izmeniće zakon i povećati normu časova, samo će to povećanje proglasiti preciziranjem. A ako je norma časova pomenutih nastavnika oduvek bila 24 školska časa, a sad je to samo precizirano, onda nema ni odgovornosti za kršenje zakona niti potrebe da se poveća broj izvršilaca. Ovo je sa stanovišta ekonomije (uštede budžetskih sredstava) i zaštite lica odgovornih za kršenje zakona zbilja racionalno, jedino što nema veze s pravom.

Želeći da upozorim na štetne posledice, pre usvajanja najnovijih izmena i dopuna Sistemskog zakona obratio sam brojnim subjektima: Ministarstvu prosvete, Nacionalnom prosvetnom savetu, Društvu defektologa Srbije, skupštinskom Odboru za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo, Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju i Zavodu za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja. Pre toga sam se obratio i predsednici Zajednice škola za učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom Republike Srbije s predlogom da reaguje zbog kršenja zakonske odredbe o normi časova neposrednog rada s učenicima. Svi su dobili veoma argumentovane dopise, s potrebnim prilozima.

Nijedan od pomenutih subjekata nije pokazao zainteresovanost ni za prava defektologa i drugih nastavnika koji rade s učenicima sa smetnjama u razvoju ni za ugrožavanje zakonskog prava tih učenika na kvalitetan obrazovno-vaspitni rad, do čega sigurno dolazi povećanjem opterećenosti nastavnika. Neki na moj dopis uopšte nisu ni odgovorili, makar iz osnovne pristojnosti. I kurtoazni i nezainteresovani odgovori koje sam od ostalih dobio suštinski predstavljaju ćutanje.

Dr Slobodan R. Martinović,
dipl. pravnik i dipl. defektolog-oligofrenolog, Lazarevac