Daleko je crnogorski 5. oktobar
Da se ovog trenutka raspišu vanredni izbori u Crnoj Gori, premda „udruženi” srpski stranački knezovi potražuju izbore na proljeće 2009, opet bi pobijedio apsolutni suveren crnogorskog demokratskog feuda Milo Đukanović.
Sve što je na podgoričkom mitingu rekla udružena opozicija, predstavlja istinu, samo istinu, i ni za ižicu mimo istine. Zvanična Crna Gora zabila je nož u leđa Srbiji. Metafora nikla iz poslovične fraze prerasta u sasvim konkretnu istorijsku političko-poetičku sliku.
Organizujući podgorički miting, srpski knezovi su, kao što je rekao premijer Đukanović, okupili tek jedan odsto nezadovoljnih Crnogoraca, Brđana i Bokelja. Malo. Ako je miting trebalo da bude crnogorski 5. oktobar, onda su se labavo uvezani čelnici opozicije, one tzv. prosrpske, preračunali. Tačnije, u ideju demokratskog prevrata uložili su taman onoliko energije koliko su dobili nezadovoljnih glava na trgu.
No, i opozicija mora obazrivo: čak i kad je postalo evidentno da su čelnici vladajuće koalicije do guše uronjeni u koruptivnu kloaku, to nije presudilo da se glasačko tijelo opredeli u korist srpske opozicije. Zašto? Odgovor je kristalno jasan i predstavlja gotovu formulu: traži se jedan, ne tri niti pet, nego jedan harizmatični lider. Taj dobija na budućim izborima.
Podgorički miting nije bio čak ni licencna izvedba beogradskih šetnji. Miting je bio jednokratni skup onih opozicionara koji bi i dalje da imaju alibi: Jesmo li usprkosili Milu, Maroviću, Vujanoviću, Krivokapiću? Jesmo? Nismo li im pokazali zube? Vraga su to bili zubi.
Iza istorijskog referenduma, i iza objavljivanja „Bijele knjige”, zamašne zbirke dokaza o falsifikovanju plebiscita, opozicija u Crnog Gori pristala je da podražava demokratsku igru. U pokušaju da okupi kritičnu masu za smjenu odnarođene vlasti, neprijateljske prema vjekovnim prijateljima a u korist onih koji tek treba da dokažu svoju dobru namjeru, opozicija oklijeva, te činom čekanja samo dopisuje okupaciju u 26 slika.
Opozicione stranke u Crnog Gori nemaju izbora. Ili će da se sasvim diskonektuju od ovako ustrojene državotvorne tvorevine, pa borbu nastave van institucija sistema s jednim izvikanim imenom na čelu, ili ni njih ni Srba uskoro u Crnog Gori i Boki neće biti.
Da su u Crnoj Gori danas izbori, opet bi na tron zasio Milo zato što je sistem nadgledanja mnjenja poprimio razmjere televizijskog velikog brata. I zato što su opozicioni čelnici po provinciji jednako skloni korupciji, koja od njih odvraća glasače.
Dok se sve ne dogodi, ako se dogodi, imamo većinsku Crnu Goru protiv priznavanja Kosova. Imamo podgorički miting kao alibi da se Srbiji poslala poruka. I lijepo je to. Ali, ko će da izvadi nož iz leđa Srbije?
Potpisnik ovog teksta nije jedini koji ne živi u Crnoj Gori, bez obzira na kazivanja i međudržavna priznavanja. Nego živi, makar kao i da bi na ostrvu, u zemlji Srbiji i Crnoj Gori.
pisac iz Herceg Novog