Profesor, ratnik i dobrotvor
(Фото С. Јовичић)
Užice – Jedna od najstarijih prosvetnih ustanova u zapadnoj Srbiji, Užička gimnazija, obeležava 185 godina postojanja. Kao polugimnazija utememeljena je 1839, današnja zgrada sagrađena je 1893, a drugi sprat podignut je 1925. Obeležavanje značajne godišnjice počelo je u okviru programa za Savindan, kada je u holu Narodnog pozorišta otvorena izložba „Znameniti profesori Užičke gimnazije – Pavle Vujić, profesor i ratnik”.
Sećanje na Užičanina značajnog u međuratnom dobu, profesora i direktora ove škole, poslanika, senatora, dobrotvora, upriličila je istorijska sekcija gimnazije, kojom rukovodi profesor Budimir Radojičić. Izložbu je otvorio nekadašnji profesor škole Ilija Misailović, a govorila je i direktorka Užičke gimnazije Biljana Grujičić.
U trećem izdanju davnašnje knjige „Istorija Užica” autora Mirka A. Popovića, koji ju je kao profesor Užičke gimnazije pisao uoči Velikog rata, u kome je poginuo, jedan prilog posvećen je profesoru Pavlu Vujiću, nerazdvojnom Popovićevom prijatelju. Nadežda, mlađa Mirkova kći, pisala je o Pavlu i tom prijateljstvu:
„U Užičkoj gimnaziji, u isto vreme kada i tata Mirko, radio je i profesor matematike Pavle I. Vujić. Njih dvojica su se sprijateljili, pobratimili, a Mirko se kasnije oženio Pavlovom sestričinom Vidosavom iz čestite i bogate trgovačke kuće. To dirljivo prijateljstvo trajalo je i posle tatine pogibije, jer se ujka Pavle, kako smo ga svi zvali, zakleo na tatinom grobu da će pomagati i na put izvesti sve troje njegove dece. Tako je i bilo. Ostao je s nama do smrti 1940, voljen i poštovan od svih, kao pravi otac. Nije se nikada ženio”, navodi Nadežda.
Pavle je imao autoritet ne samo u porodici nego i u varoši. Po povratku u Užice sa studija u Beogradu, 1898. godine, odmah se uključio u akciju za opstanak gimnazije, a nakon Velikog rata zaslužan je za osnivanje užičke Učiteljske škole. Iz oslobodilačkih ratova vratio se sa 13 odlikovanja. Bio je veliki dobrotvor, pomagao sirotinji. Kao direktor dve najznačajnije prosvetne ustanove u gradu doprineo je da obe te škole dobiju državni status i lepa zdanja. Bio je narodni poslanik, senator, izaslanik Ministarstva prosvete, zalagao se za napredak užičkog kraja.
Na imanju svoje sestričine Vidosave M. Popović sazidao 1936. vilu u modernom stilu, sa ravnim krovom, staklenom baštom, stepeništem od crvenog mermera, balkonom, pogledom na grad i nazvao je vila „Nada”. Po njemu su ovo imanje, u brdu iznad današnjeg muzeja, prozvali Vujićevina ili Vujića brdo. Užičani i danas tako zovu ovaj deo grada.
„Pavle Vujić je umro iznenada od srčane kapi 7. aprila 1940. na slavi manastira Blagoveštenje u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, gde je vladika Nikolaj Velimirović prisustvovao slavi i držao govor (na sahrani senatora Vujića u Užicu vladika je služio opelo). Vila ’Nada’ srušena je do temelja prilikom ulaska Nemaca u Užice aprila 1941”, piše u trećem izdanju Popovićeve knjige „Istorija Užica”.