Opšti lek za stabilizaciju sveta
(Pexels)
Više ne sumnjamo u opredeljenost penzionisanog, dakle iskusnog, novinara Boška Jakšića za „liberalnu demokratiju” nasuprot „neosovjetskom hegemonizmu”. On se čak pojavljuje i kao prorok, savetom da „pažljivo treba pratiti događaje u Poljskoj jer su razna iznenađenja uvek moguća”. Ne znamo samo kome upućuje upozorenja, Rusima ili Amerikancima.
Ne znamo ni da li je i dalje novinar, koji po samom pozivu treba da je objektivan i neutralan, ili se svrstava u aktivne političare, i to iz senke bivšeg jugoslovenskog novinara. Njegov naslov da „Poljska brani demokratiju EU” („Politika”, 2. februar) nema neke čvrste veze s demokratijom. On ne saoseća čak ni sa svojim narodom u Srbiji, a posebno na Kosmetu, već stoji na strani predaje Kosmeta Albancima, što nije ništa drugo do pristajanje uz izgon srpskog stanovništva s Kosmeta. Ne znamo da li i dalje, posle svih današnjih agovanja i begovanja na Kosmetu, svu krivicu prebacuje na svoju državu i njene političare.
Mnogo šta kod novinara Jakšića nije dosledno objektivnom tumačenju svetske i naše surove stvarnosti. Srbija nije stala ni iza zapadne „liberalne demokratije” ni iza „neosovjetskog hegemonizma”, a skoro sve što nam se desilo krajem 20. veka i što nam se danas dešava posledica je nasilne, navodno „liberalne demokratije” s Zapada. Sila radi ono što joj je u interesu. To je na Kosmetu sama „prokleta avlija” iznova, a Srbija je, kao i mnoge bivše članice Varšavskog ugovora, zatočenik neoimperijalističke politike, više sa zapada nego sa istoka.
Ako penzionisani novinar Jakšić veruje da se „liberalna demokratija” brani vojskom, „najvećim manevrima NATO ikada”, i to upravo u Poljskoj, koja se graniči s delom ruske teritorije, i Belorusijom, nešto nije uredu s verovanjem. Ako se iko verbalno kleo u demokratiju kroz revoluciju, onda su to iskreni i lukavi jugoslovenski revolucionari (1941–1945). Iskreni su je stvarali približno do 1963. godine, lukavi postupno rušili od 1963. i srušili, ponovo građanskim ratom (revolucijom) od 1990. do 2008. godine. Jedan od iskrenih revolucionara bio je i Pavle Jakšić, koji je, s brojnim odlikovanjima u činu general-pukovnika na svoj zahtev penzionisan u 49. godini i, kao jedan od malobrojnih, izašao iz politike i živeo povučeno baveći se naučnim radom. Verujemo da je shvatio gde vodi tadašnja politika SFRJ, čije posledice trpi današnji mlađi naraštaj. Čak je, na svoj zahtev, i sahranjen (2005) na običnoj parceli, iako je imao pravo na sahranu u Aleji velikana.
Ni današnja politika u svetu ne vodi ničemu dobrom. Norme međunarodnog prava su duboko narušene. Ekonomske zakonitosti podređene su vojnoj moći, a demokratija u mnogo čemu prigušena tiranijom svake vrste. Živimo u haotičnom svetu. „Demokratsku konsolidaciju kontinenta” novinara Jakšića Poljska ne može ni da brani ni da odbrani, jer je EU (ponikla iz EEZ) danas više vojna nego ekonomska zajednica i to pod snažnim pritiskom i kontrolom SAD, UK i NATO-a. Time se ugrožava čak i suverenitet samih članica EU, koje, htele ne htele, moraju da isporučuju ogromnu finansijsku, oružanu i vojnu podršku tamo gde SAD, UK i NATO usmere prst, a zauzvrat imaju ugroženu privredu, rast cena energenata i proizvoda, pad standarda, štrajkove, pobune i nasilje. Ovakvo stanje može da popravi samo korekcija kolektivne političke svesti EU, SAD, UK u saradnji s Rusijom, Kinom i ostatkom sveta. Samo to može biti opšti lek (panaceja) za evolutivnu, a ne vojnu, odbranu demokratije i stabilizaciju sveta. Nadamo se da će novinar Jakšić primeriti svoje poglede objektivnoj stvarnosti.
Miodrag Srbljak,
Kraljevo