Avdejevka pred padom
Аутор текста испред срушеног моста пред Авдејевком (Фото приватна архива)
Specijalno za „Politiku”
Igor Damjanović
Svega desetak dana od prvih probnih balona u medijima trebalo je ukrajinskom predsedniku Volodimiru Zelenskom da i definitivno smeni glavnog komandanta Oružanih snaga Ukrajine generala Valerija Zalužnog. Zajedno sa Zalužnim dužnosti su oslobođeni i načelnik Generalštaba general Sergej Šaptala, komandant Objedinjenog operativnog štaba general Sergej Najev i komandant Vazdušno-jurišne vojske general Maksim Mirgorodski.
Po svemu sudeći, ključnu ulogu u tome da Zelenski lako sprovede „veliku čistku” u višoj vojnoj komandi na vrhuncu rata imalo je aktivno „posredovanje” zapadnih partnera. Od prvih najava u februaru 2023. da će biti smenjen ministar odbrane Aleksej Reznikov, do toga da se to zaista dogodilo, prošlo je čak sedam meseci, a legendarni komandant Zalužni otišao je za samo deset dana. On smenu nije komentarisao, u javnosti se pojavio samo jednom, kad je od Zelenskog primio Orden heroja Ukrajine. U medijima se spekulisalo da bi možda mogao da prihvati funkciju ukrajinskog ambasadora u Londonu, odnosno sekretara Saveta za nacionalnu bezbednost. Teško je verovati da će Zalužni prihvatiti neku od ovih, ili sličnih, za njega u suštini ponižavajućih funkcija. Vreme koje sledi, a u kojem prognoze za Ukrajinu nisu sjajne, mogao bi da provede u aktivnom čekanju i pripremi za ulazak u političku arenu. Predsednički izbori bili su po zakonu planirani za poslednji dan marta ove godine, a pod izgovorom ratnog stanja odloženi su na neodređeno vreme. Ipak nekada će morati da budu održani.
„Velika čistka” je zapravo reakcija Kijeva na težak položaj oružanih snaga posle fatalnih gubitaka u propaloj zaporoškoj kontraofanzivi. Za novog glavnog komandanta imenovan je general Aleksandar Sirski, dosadašnji komandant Kopnene vojske, oficir kontroverzne biografije, o čemu je „Politika” pisala. Rođen je u Rusiji. Nakon imenovanja, pojavile su se i fotografije mladog pitomca vojne akademije Sirskog kako 9. maja 1986. maršira na paradi na Crvenom trgu. Vojna služba odvela ga je u Ukrajinu, gde je ostao i po raspadu SSSR-a gradeći oficirsku i generalsku karijeru.
Neposredno je komandovao zaustavljanjem ruskog prodora na Kijev u februaru i martu 2022. i uspešnom septembarskom kontraofanzivom na Harkovsku oblast. Tada su za samo dva dana Rusi izgubili gradove Balakleju, Izjum, Volčansk, desnu obalu Kupjanska i još nekoliko desetina naseljenih mesta. U produžetku ofanzive tokom naredne tri sedmice Ukrajinci zauzimaju levu obalu Kupjanska i strateški veoma važan grad Krasni Liman. Ipak, u 2023. ratna sreća je Sirskom okrenula leđa. Prvo je uz podršku Zelenskog, a protiv volje generala Zalužnog, odlučio da brani Bahmut po svaku cenu i tako žrtvovao nekoliko desetina hiljada najboljih vojnika. Nakon što je grupa „Vagner” svoje položaje u Bahmutu predala regularnoj ruskoj vojsci Sirski je pokušao da iskoristi pometnju i naredio protivudar s krila. Nakon početnih uspeha Ukrajinci su zaustavljeni kod Klešejevke, primorani na povlačenje i sada regularna ruska armija nadire ka gradu Časovom Jaru.
Visok moral vojnika i enormna zapadna vojna pomoć dva su potporna stuba na kojima je Ukrajina bazirala svoj do sada relativno uspešan otpor Rusiji. Oba ova stuba sada se ozbiljno klimaju. Sve je manje Ukrajinaca spremnih da ginu u beskonačnom ratu, pa je Vrhovna rada posle duge polemike nedavno usvojila novi zakon o mobilizaciji. S druge strane, obaveze glavnog saveznika i pokrovitelja SAD prema Izraelu i politička previranja u Kongresu i Senatu limitirali su i zakočili vojnu pomoć, što se najbolje vidi po znatno nižoj efikasnosti ukrajinske u poslednjih nekoliko meseci. Namenska industrija evropskih članica NATO-a, posebno u pogledu proizvodnje artiljerijskih projektila, teško može da prati konstantno rastuće potrebe ukrajinske vojske.
Prvi veliki ispit za novog glavnog komandanta Oružanih snaga Ukrajine biće Avdejevka. Postoje glasine da je Sirski, kao i u slučaju Bahmuta uz podršku Zelenskog, osujetio plan Zalužnog da se vojska povuče iz Avdejevke. Ima i informacija da je tamo poslednjih dana poslao neke elitne brigade, ali i da su određene jedinice koje su tamo od prvog dana rata napustile grad. Po zvaničnim podacima do izbijanja rata, odnosno vernije do Majdanskog prevrata 2014, u Avdejevki je živelo nešto više od 30.000 ljudi. Od leta je većina civila praktično evakuisana.
Ruski juriš na Avdejevku počeo je na jesen i nakon početnog relativno brzog napredovanja Rusi su se suočili za zastojem i znatnim gubicima u ljudstvu i oklopnoj tehnici. Ipak, nisu odustali i, prema nekim tvrdnjama, na Avdejevku dnevno bace do 50 avio-bombi. Punih osam godina Ukrajina je u Avdejevki grupisala najbolje jedinice i gradila mrežu podzemnih utvrđenja koja odolevaju čak i moćnim avio-bombama FAB. Više puta sam se primakao Avdejevki, prvi put u septembru 2022, dva puta sam posetio Hram Svetih carskih mučenika, koji se gradi na svega dva kilometra od fronta. Vojnici s kojima sam razgovarao tvrdili su da je ukrajinska komanda na tom potezu grupisala mnogo tehnike i ljudstva, tako da ih ne bi iznenadilo da udare na Gorlovku ili na sam Donjeck.
Poslednji put sam tamo bio u novembru, na vrhuncu borbi za grad. Tada smo došli do podnožja tek zauzetog jalovišta i prišli na manje od dva kilometra do koksare koju Rusi ni dan-danas nisu uspeli da zauzmu. Na mene je posebno jak utisak ostavio most na auto-putu iz pravca Gorlovke, kojeg su Ukrajinci nekoliko dana pre naše posete srušili američkim višecevnim lanserom raketa „himars” da bi zaustavili kretanje ruske oklopne tehnike.
Avdejevka predstavlja veliko breme za novog glavnog komandanta Oružanih snaga Ukrajine, kome, ako se nešto zamera u ukrajinskoj javnosti, to je visoka cena koju je platio za opsednutost Bahmutom. Brz gubitak grada bio je veliki udarac za njegovu reputaciju i faktor koji bi mogao da uruši moral ukrajinskih vojnika na frontu. Nezavisni ukrajinski novinar Anatolij Šarij, koji od 2012. zbog istraga o korupciji uživa azil u EU, tvrdi da je „slepa odanost Zelenskom ključni razlog imenovanja Sirskog za glavnog komandanta”. Naredni meseci pokazaće da li je Aleksandar Sirski, general koji dobijao i gubio bitke, sposoban da svoju armiju izvuče iz krajnje nepovoljnog položaja.