Prostitucija je paravan za trgovinu ljudima
(Фото „Фејсбук”)
Mihajlo Maksimović, u medijima označen kao najpoznatiji srpski makro, optužen za učestvovanje u takozvanoj elitnoj prostituciji i trgovini ljudima, prošle nedelje je odlukom Višeg suda u Beogradu osuđen na tri godine i dva meseca zatvora, dok je njegov brat od strica Dušan Milenković kažnjen sa godinu i četiri meseca robije.
Obojica su oslobođeni optužbi za trgovinu ljudima, a osuđeni za krivična dela – posredovanje u prostituciji i posredovanje u prostituciji u saizvršilaštvu.
Sudija je, obrazlažući presudu, rekla da veće smatra da u radnjama optuženih nema elemenata krivičnog dela trgovine ljudima, za koju ih je teretilo tužilaštvo.
Prema iskazima oštećenih, kako je navela sudija, vidi se da je sve bilo dobrovoljno i da su oštećene znale da u bilo kom trenutku mogu da napuste posao. Prilikom odmeravanja kazne, sudsko veće je imalo u vidu da je Maksimović pet puta osuđivan, kao i da je Milenković neosuđivan.
Maksimović je ranije priznao da je posredovao između devojaka i klijenata u prostituciji, ali je negirao da je trgovao ljudima. On je organizovao i profesionalno fotografisanje tih žena radi prezentacije klijentima, ugovarao vreme, mesto i iznos novca za pružene seksualne usluge, organizovao prevoz devojaka do klijenata i nazad do stanova u kojima su živele, i od njih uzimao 30 odsto od zarade.
Prošle nedelje beogradska policija prekinula je lanac prostitucije i uhapsila i I. Z., V. S. i S. L., dok se za braćom Urošem i Milošem Panićem traga. Svi oni su optuženi zbog navođenja, podsticanja i organizovanja predaje ženskih osoba drugim licima radi prostitucije. Ova grupa se sumnjiči da je organizovala prostituciju na teritoriji Zemuna i Savskog venca. Prema podacima iz istrage, cene seksualnih usluga su odredili osumnjičeni kojima su oštećene odvajale od 50 do 70 odsto zarade, a ostatak zadržavale za sebe. Procenat novca koji je pripadao makroima ostavljale su u kafiću u Beogradu na vodi ili su po novac na adrese u Zemunu dolazili osumnjičeni i njima bliske osobe.
Kriminolog Dobrivoje Radovanović kaže za „Politiku” da su niske kazne „tradicija” u prostituciji zbog toga što su osobe koje pružaju seksualne usluge pristale na takvu saradnju i na takav odnos i sa makroima i sa klijentima.
„Među klijentima prostitutki su poslovni i ugledni ljudi, političari… Oštrije kažnjavanje prirodno bi zahtevalo i kažnjavanje klijenata. Nije osnovna dilema da li treba pooštravati kazne, već da li treba legalizovati prostituciju. To je tema koja egzistira dugo, a praksa zapadne Evrope pokazuje da legalizacija prostitucije ima pozitivne efekte u vidu zdravstvene zaštite, i prostitutki i klijenata, i zato što se na taj način celo jedno područje koje je crni biznis, pretvara u nešto što je vidljivo. Međutim, kada je reč o legalizaciji, velike su moralne dileme. Te dileme oduvek postoje, ali nikad nisu sprečile postojanje prostitucije”, smatra Radovanović.
Prema raspoloživim podacima, najčešće žrtve trgovine ljudima u Srbiji su žene i devojčice. Kazne za trgovce ljudima su od tri do 12 godina zatvora, ali u praksi se najčešće presuđuje od tri do pet godina, a često i kazne manje od tri godine. Do toga dolazi i zbog česte prekvalifikacije krivičnog dela iz trgovine ljudima u posredovanje u prostituciji, čime se smanjuje i kazna, upozoravaju iz mnogih nevladinih organizacija. Iz NVO ističu i da je čest problem to što se osim prekvalifikacije dela tokom postupka, krivično delo trgovine ljudima od početka procesa kvalifikuje kao posredovanje, te žrtva više nije žrtva, već dobrovoljna prostitutka.
I prostitucija i trgovina ljudima spadaju pod organizovani kriminal, dodaje Radovanović. On ističe da je trgovina ljudima kompleksan i raširen kriminal iza kojeg stoje vrlo bogati klijenti.
„Oni koji kupuju žene i decu vrlo su bogati i to je ekstremni deo tog kriminala. Dno prljavog posla je trgovina decom koja pripadaju nekim etničkim grupama. U tom kriminalu, nažalost, često učestvuju i roditelji koji zbog nemaštine nemaju mogućnost preživljavanja i izdržavanja dece nego ih prodaju. Takve stvari treba odvojiti od prostitucije, jer su to dve grane organizovanog kriminala koje su drastično različite i po definiciji, prirodi i posledicama. Ali postojanje prostitucije kao vrste kriminala, omogućava osobama koje se zapravo bave trgovinom ljudima da se izvlače sa niskim kaznama”, zaključuje Dobrivoje Radovanović.