Dani kad je ulicama teklo vino
(Pixabay)
Povodom teksta Miloša Lazića objavljenog 14. februara na prvoj i 14. strani lista „Politika”, radi tačnosti podataka o beogradskim podrumima vina u prošlom vremenima, želim da ukažem da je jedan od njih „Aleksinački podrum”, na mestu gde se Deligradska uliva u Slaviju, a ne aleksandrovački, kako je navedeno. Njegova lokacija nije slučajno na uglu Deligradske ulice, koja je dobila ime po čuvenoj Deligradskoj bici 1806. godine, u kojoj je Karađorđe s ustanicima pobedio Turke, po imenu mesta koje pripada opštini Aleksinac.
„Aleksinački podrum” datira od Johana Apela, koji je nekadašnje rimske tunele kopane radi odbrane vojnog utvrđenja proširio i koristio za svoju pivaru. Nakon rata 1945. godine podrume je preuzeo „Aleksinački podrum”, koji je bio u sastavu PIK-a „Aleksinac”. U „Aleksinačkom podrumu” prerađivano je vino iz cele opštine Aleksinac, a u vreme otkupa grožđa „ulicama je teklo vino”. Sazrevalo je u staklenim bocama da bi zatim bilo ponuđeno u pomenutom „Aleksinačkom podrumu” u Beogradu, gostionici „Zagreb” u glavnoj ulici Zagreba, „Aleksinačkom podrumu” u bifeu „Rijeka” i širom zemlje.
Aleksinački vino bilo je na glasu zbog toga što je odležalo na odgovarajućoj temperaturi koja je konstantna u podrumima, uz tehnološku obradu koju su vodili tehnolozi, kao i uz pomoć klarola, sredstva kojim se bistri vino, a ima ga tu gde se nalazi „Aleksinački podrum”.
Sada je „Aleksinački podrum” u fazi privatizacije, a da bi se obnovila njegova nekadašnja slava potrebno je mnogo šta. Za to će trebati mnogo truda i vremena, jer je potrebno obnoviti vinograde ili oformiti nove plantaže, nalik na one koje su bile glavni snabdevač „Aleksinačkog podruma” grožđem.
Boža Marković Nesvrćanin,
Žitkovac