Briselski forenzičari
(Фото Медија центар)
Slavni nemački fudbaler Karl Hajnc Rumenige izvinio se juče Crvenoj zvezdi za događaj od pre 44 godine. I objasnio – minhenski Bajern, čija je on zvezda bio, nezasluženo je prošao dalje u čuvenom revanšu osmine finala Kupa Uefa, 12. decembra 1979. na beogradskoj Marakani. Kako je naglasio, „crveno-beli” su bili bolji, pobedili 3 : 2, ali su zbog gol-razlike iz prvog meča Bavarci prošli dalje. Time je Rumenige, dvostruki osvajač „Zlatne lopte” i svih evropskih titula, još jednom povukao crvenu liniju između velikih šampiona i pobednika i onih koji to nikada neće biti. Jednostavno, priznaš poraz i kažeš boljem da je bolji. I to isto ponoviš i posle pola veka.
To su lekcije koje neki na našoj opozicionoj političkoj sceni nikako da nauče. Umesto da jasno kažu da su parlamentarne izbore izgubili za skoro 900 hiljada, a beogradske za ogromne 42 hiljade glasova, oni tvrde da su pokradeni, da je sudija bio na strani protivnika, a da su pravi pobednici, zapravo, oni. Iako za to ne postoji ni ozbiljan dokaz, niti prigovor domaćih ili stranih posmatrača. Iako takve dokaze ne nudi ni preliminarni izveštaj OEBS-a, pa čak ni rezolucija Evropskog parlamenta, koja je doneta na inicijativu osvedočenih kosovskih i svih drugih lobista iz evropske političke beton-lige, koji rade protiv interesa Srbije. A uz kolaboraciju – i na molbu – ovog dela srpske opozicije.
I da stvar bude gora, kako im u prvom pokušaju nije uspelo da privuku „međunarodnu istragu” protiv Srbije, jer u našoj zemlji dobro znaju da su takvi nasrtaji već jednom doveli do svetskog rata, oni ipak idu dalje u nastavak „evropske turneje”, po Briselu i Parizu, kojom se našoj zemlji navlače problemi na vrat. Kada neko, kao jedna od prvakinja liste SPN Biljana Stojković, kaže poslanicima EP u Strazburu „da je Vučić dobar Putinov prijatelj, i Lukašenkov, i Orbanov, tako da je važno imati u vidu da je ovo trenutak kada se njemu mora stati na put”, onda to nije samo puko nepriznavanje izbornog poraza, već prizivanje nekog mnogo goreg scenarija.
Jer, vremena su takva da u Evropi danas možete nekažnjeno da budete i sledbenik genocidnog hrvatskog fašiste Ante Pavelića i ukrajinskog Stepana Bandere, ali će vas gromovi i munje spržiti jedino ako vas neko optuži da ste „Putinov prijatelj”. I takvom se „mora stati na put”. A ko će to da uradi? Evropska unija i njene institucije, očekuje Stojkovićeva. Zato turneja po Briselu i Parizu, prema rečima drugog prvaka SPN Borka Stefanovića, treba da rezultira ne jednom, već sa – tri međunarodne komisije.
Po jedna, valjda, za svakog našeg prijatelja koji se njima ne sviđa. Među njima i „misija stručnjaka koji treba da utvrde obim izborne krađe”, tvrdi Stefanović, kao i nekakvi „forenzičari za biračke spiskove”. Dakle, presuda je već doneta – izbori su pokradeni, sada samo treba da dođu stručnjaci koji će, po forenzičkim tragovima, da obave tu formalnost i „utvrde šta se tačno dogodilo”. Ti stručnjaci će, svakako, da donesu konačno i neke dokaze. Ako ih ne zagube usput.
Mnogo „znakovitije” je pitanje da li će naši opozicioni forenzički asistenti, kojima su sva vrata otvorena u Briselu kada treba Srbiji i Vučiću docrtavati Lukašenkove brkove i tako prizivati sankcije našoj zemlji, te svoje veze i poznanstva, i priliku koja im se ukazuje, iskoristiti da protestuju i protiv terora koji godinama nad Srbima s Kosova i Metohije sprovodi Kurti? Da li će tražiti od Viole fon Kramon, Klemena Grošelja i Andreasa Šidera da se i njihovom ljubimcu konačno „stane na put” dok Srbima otima poslednja sredstva za egzistenciju i time ih proteruje s Kosova? Da li će se bar jednom osvrnuti na nelegitimne izbore, a zatim i njegove lične upravitelje, koje je Kurti nametnuo Srbima sa severa KiM? Ili su „briselski forenzičari” rezervisani samo za Srbe i Srbiju...
Kada si svetski as poput Rumenigea, onda igraš za svoju zemlju, donosiš joj titule, a milioni navijača kliču tvoje ime. I poneki poraz koji doživiš, priznaš sportski i džentlmenski. Kao Vučić 2004, kada je izgubio od Nenada Bogdanovića za osam hiljada glasova, odnosno nešto više od jednog procenta. I pružio mu ruku posle samo 90 minuta od zatvaranja birališta, ne duže od trajanja fudbalske utakmice. Gde neki daju golove za svoj tim, a neki autogolove.