Belocrkvanski prozori u svet

Olga Janković

27. 02. 2024. 14:43

Фотографија „Разговор”, око 1900. године (Фото Музеј у Белој Цркви)

Pančevo – Kibicfenster je stari „patent” i posebna „vrsta” prozora, što najbolje uspeva u Vojvodini, a čije ime zapamtiš tek kad o njega „pukneš” glavom, jer štrči, duboko zalazeći u vazdušni prostor šora, „kvareći” simetriju prizemljuša. Šta uopšte znači njegovo ime, kada je i kako nastao i razvijao se, šta ga stilski i upotrebno odlikuje, svi odgovori nalaze se u publikaciji „Kibicfenster“, koautorskom delu marljivog istraživanja autora Grozdane Milenkov, Igora Vokouna i Dimitrija Lj. Marinkovića, proizašlog iz zajedničkog projekta Narodne biblioteke Bela Crkva i Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Pančevu.

Bela Crkva na severu južnog Banata, varošica specifičnog kulturnog nasleđa i jedinstvene baštine, mesto je sa mnogo sačuvanih originalnih primeraka prozora isturenih iz fasade. Ime im potiče od nemačkih reči „kiebitz” – što znači „posmatrati znatiželjno, baciti pogled na tuđe karte” i „fenster” – što znači „prozor”. Ponešto znamo, ali mnogo i ne znamo o ovom prozoru iz prošlosti, koji omogućava da se ulica vidi, a da se ostane neprimećen. On može biti i mesto komunikacije i susreta, ali i važna žila kucavica svake varoši. Nije poznato, napominje u autorskom tekstu Dimitrije Lj. Marinković, odakle je potekla i kada je bila podstaknuta izrada posebnih prozorskih kutija koje se nazivaju kibicfensterima, ali krajem 19. i prvih decenija 20. stoleća, oni postaju karakteristično obeležje kuća u širem podunavskom području. U nekim naseljima ih ima više, u pojedinima manje. No, ovde gotovo da nema naselja koje nema barem na jednoj kući ovu zanimljivu prozorsku strukturu, a Bela Crkva ima brojne kuće sa ovim prozorima specifičnih oblika i namene.

„Pored osvetljavanja i provetravanja prostorije, kibicfensteri su naročito oblikovani radi posmatranja onoga što se dešava izvan kuće i to na način na koji je udobniji nego kroz običan prozor. Stvaranjem prozorske kutije koja izlazi iz fasadne površine omogućava se široki spoljni vidokrug i najčešće je prisutan na prizemnim delovima, a znatno ređe na spratnim delovima objekata. Struktura kibicfenstera je obrazovana po principima široke kutije. Svojim veličinama, složenošću strukture, stolarskom obradom i ukrasima, pojedini među njima se izdvajaju kao raskošni primerci”, ističe Marinković. Inače, u Beloj Crkvi postoji više tipova kibicfenstera, koji su ovim projektom pedantno evidentirani, uz detaljan opis i prilog o stilskim odlikama, elementima, motivima izradi, pa i njegovim sociološkim i etnoloških dimenzijama.

„Bogatstvo kibicfenstera zapravo je u njihovoj eklektičnosti, ponavljanju motiva, ali i kombinovanju različitih motiva koji karakterišu stilove koji su prisutni tokom 19. i početkom 20. veka, a uklopljeni u jedinstveni spoj. Naravno, kibicfenstep se ne može posmatrati kao samostalan fenomen, jer je po svojoj prirodi segment veće celine koju čine kapija i fasada, često izvedeni u istom ili sličnom maniru, oponašajući odlike stila, ali i zamisao majstora i naručioca. U kontekstu datovanja, može se pretpostaviti da su primerci u Beloj Crkvi nastali od polovine 19. do prvih decenija 20. veka, nakon čega zamire izrada kibicfeistera, a naročito dekorativnih elemenata na prozorima, prepuštajući dekorativnost potpunoj funkcionalizaciji”, objašnjava istoričar umetnosti Igor Vokoun.

Tu su i tišleri koji su umeli da veličaju majstoriju pravljenja ovog prozora, u kojoj leži najveća tajna i umeće stolarskog zanata. Prozor mora biti pravi, baš kao i majstor, koji bi jednim pogledom mogao da oceni, jeli reč o fušeraju ili ga je pravila sigurna ruka da čuva „majstorski obraz”, kroz vreme i vekove. A, ovaj prozor u svet, kako ga imenuje etnolog-antropolog Grozdana Milenkov, direktorka Zavoda za zaštitu kulture Pančevo, služio je i za čuvanje morala devojaka, koje su bile stalno pod budnim okom građanske sredine.

„Međutim, uloga kibicfenstera nije pasivna. On je više od običnog prozora. Omogućava aktivno učešće kroz lični kontakt u komunikaciji i događajima u javnom prostoru. Kibicfenster je simbol granice i veze između privatnog i javnog prostora. On predstavlja privatni prostor u okviru javnog. Danas se prepoznaje kao dragoceni deo kulturnog nasleđa, koji se može uzeti kao ključni element u kreiranju vizuelnog identiteta starog gradskog jezgra Bele Crkve”, ističe Grozdana Milenkov.