Sekira nas – sekira

25. 10. 2008. 01:00

Стратешка роба – сигурна пара (Снимио Милан Јанковић)

Gazdovanje šumama podrazumeva obnovu, negu, zaštitu, kao i druge aktivnosti za njihovo održavanje i unapređenje. Dobri domaćini se toga pridržavaju jer znaju da je šuma njihova banka i njihov kapital. Ako nije neophodno, ne seku ih, već kupuju za ogrev koliko im treba. Šume su i nacionalni resurs nemerljive vrednosti, trezor iz kojeg se uzima samo kada drugog izbora nema. Prema odredbama Zakona o prostornom planiranju predviđeno je da umesto sadašnjih 27,3 odsto, pod šumom u Srbiji bude 42 odsto površine.

Podsetimo da je pre dva veka pod ovim obnovljivim prirodnim resursom bilo 80 odsto teritorije naše zemlje, a krčilo se uglavnom zbog obradivih površina i pašnjaka. Danas su najpošumljenije istočna i zapadna Srbija, dok je Šumadija sećanje na velike hrastove šume sačuvala – u imenu.

Uslov da se šume obnove ne znači proterivanje sekire. Jer, one se moraju negovati, a to znači uklanjanje krivih, kržljavih i bolesnih stabala i prorednu seču... A seče se samo ono što je obeleženo, u skladu sa programom gazdovanja šumama, i na način kojim se sprečavaju oštećenja susednih stabala, zemljišnog pokrivača, okolne flore i faune, vlaka i puteva, kao i zagađenja naftom i motornim uljem.

Da li se zaista tako radi?

Manipulativni troškovi

(/slika2)Svaka šuma, bez obzira na čijem se zemljištu nalazi, spada u nacionalni resurs i država preko svojih organa nadzire eksploataciju. Šumar daje dozvolu za seču, određuje količinu i vrstu seče, „čekića” posečeno, za tako žigosana debla naplaćuje taksu i, najzad, izdaje dozvolu za prevoz drva, određenog dana – određenim vozilom. Tako bi trebalo da bude, ali u našoj zemlji, gde su mito i korupcija deo „manipulativnih troškova”, svako po malo ućari na račun nacionalnog resursa.

Neki drvo lože da bi uživali u romantičnim čarima plamena, drugi, kojih je mnogo više, nemaju sreće da ih ogreje centralno grejanje, ili se pak zbog velike razlike u ceni odluče da umesto gasa nabave čvrsta goriva. Kupuje se ugalj – ali drva su drva. Dok gore lepo mirišu, ne dime mnogo, a i pepeo se može upotrebiti za čišćenje srebra ili spravljanje ceđa, efikasnog sredstava za pranje.

Zgodna su jer mogu da stanu u bubnjare i šporete, ali i u kaljeve peći i kamine. U zavisnosti od dubine novčanika bira se vrsta. Oni plićeg džepa kupuju bukvu, grab, klen i bagrem. Cer je tvrdo i teško drvo koje dugo drži žar, pa je i na ceni.

Dok vatra pucketa

Drva za ogrev se uzimaju s proleća na kamion, tada su najjeftinija. S poslednjim danima miholjskog leta kupuju se na metar. A taj metar zavisi od toga kako vas prodavac odmeri. Veštim slaganjem 10 metara lako preraste u 15! Važi pravilo – što manje uzmete, skuplje platite.

I dok vatra pucketa, nekom u šporetu a nekom u kaminu, ne treba smetnuti s uma činjenicu da u šumarstvu period „od setve do žetve” traje od 50 do 100 godina. A korist od posečenog drveta je samo deseti deo ukupne koristi koju čovek ima od ovog prirodnog bogatstva, kojem treba da zahvali i za čistu vodu, kiseonik, regulisanje klime, zaštitu od vetrova, buke, prašine i erozije. Da i ne pominjemo lepotu zelenila koja prija svakome.

Slavica Berić

----------------------------------------

Nedelja šuma

Ministri iz 46 evropskih zemalja proglasili su „Nedelju šuma” od 20. do 24. oktobra. Tim povodom su u Rimu održani skupovi na kojima se razmatralo kako rešiti probleme sa kojima se suočavaju šume i šumarstvo danas. Javno preduzeće za gazdovanje šumama „Srbijašume” se uključilo u akciju tako što je od 20. do 25. oktobra organizovalo akciju pošumljavanja u 17 gradova Srbije, u kojima se nalaze šumska gazdinstva i šumske uprave.