Ćeranje

23. 10. 2008. 22:00

Kod nas ništa ne može da prođe bez neke politike. I to one opake. Nekonstruktivne. Neproduktivne. Čak i kada su u pitanju, reklo bi se, čisto ekonomska pitanja. Što god da takne, kreću besomučne rasprave, a iz odškrinute Pandorine kutije izleću snopovi otrovnih političkih strela. Povod? Zar je bitno.

Jednom je hleb, drugi put javne nabavke, treći izgradnja puteva, četvrti koncesije, peti sporazum sa EU, šesti aranžman sa Rusima… poslednji u nizu je – gas. I sve ukrug. Važno je da se političi, a šta će od toga ispasti, nije od prevelikog značaja. Najmanje za običan svet. Isto važi i za skandalozni predlog o poskupljenju gasa od 60 odsto.

Od samog početka tog neuspelog pokušaja moglo se naslutiti da neće naići na aplauze. Ni sa koje strane. Pa ni od svih koalicionih stranaka na vlasti. Ali tako trapavo pripremljena i sročena odluka bogom je dana za isterivanje starih političkih dugova i razmirica. Ko je gde bio i šta je potpisivao? Jako važno. Pogotovo onima koji strepe od astronomskih računa za gas tokom zime.

A onda, čiji je to čovek uradio. Ustanovi se u zao čas da su za gas mnoge stvari učinili neki momci iz naših redova. I to nekolicina, a na tapetu se našao aktuelni čelnik iz odlazeće garniture. Šta ćemo sad?

Na scenu stupa jedna od „opozicionih” stranaka, koja preti da će kompromitujuće papire predati policiji. Kao da od policijske akcije zavisi sigurnost u snabdevnju gasom ili nešto niža cena tog energenta na početku grejne sezone. U sveopštom gasnom kolopletu, za sada se, još ništa ne razabire. Osim da će se o računima voditi – računa.

Jedni tvrde da je u pitanju vešto smišljena politička zavera onih kojima nije stalo do realizacije gasnog sporazuma sa Rusima, drugi vele da je reč o običnim stranačkim prepucavanjima, a treći da je posredi sveopšti državno-partijski mutljag iz koga se još dosta dugo nećemo izvući dok se ne privatizujemo u potpunosti, a na scenu dođu neki sasvim novi – (ne)politički ljudi. Blago nama. Šta god da je. Ali, lepa jesen neće večno trajati. Zagudiće zima. Biće nam neophodan gas. Ne samo za grejanje, već i za industriju, a mi tog energenta nemamo.

Ako na vreme ne dogovorimo isporuke sa Rusima ili crnim đavolom, sa ili bez posrednika, po ovoj ili onoj ceni, Srbija ostaje bez gasa već do Nove godine. Ističe vreme za zaključivanje ugovora. Pada poslednja klapa na našu otužnu priču zvanu – gas.

Tekst aktuelnog ugovora sa Rusima, koji ističe 31. decembra ove godine, pripreman je oko godinu i po dana. Za novi nemamo ni tri meseca. Upali smo svojom krivicom u vremenski škripac u kome nije uvek lako naći najjače poteze.

I da naša nevolja s gasom bude veća, mi ćemo, u slučaju da ostanemo bez gasa od Nove godine, morati Mađarima da plaćamo penale za svaki od deset miliona kubika gasa koje dnevno ne preuzmemo od njih.

Došao (ne) prošao. Ćerali se ne ćerali. Inat, ali i gas moraju se platiti.