Vojskovođa iz Kumodraža
Свечаност приређена на Вождовцу (Фото: Општина Вождовац)
Povodom 11. marta i 168 godina od rođenja Stepe Stepanovića, našeg čuvenog vojskovođe, ispred njegove rodne kuće u Kumodražu juče je održan prigodan program. Vence na Stepin spomenik koji se nalazi u centru Kumodraža, ali i na spomen-ploču ispred njegovog rodnog doma položili su državni sekretar Zoran Antić iz Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Dragan Životić, Ivana Banjac i Dragan Rajić, članovi Veća opštine Voždovac, major Ljubiša Lekić u ime Ministarstva odbrane – Uprava za tradiciju, standard i veterane, Ivan Stratimirović, predsednik Udruženja potomaka ratnika 1912–1920, predstavnici Muzeja grada Beograda i Saveza rezervnih vojnih starešina Voždovca, vojvodin praunuk Dragiša Stepanović, istoričar Saša Anđelković – direktor OŠ „Vojvoda Stepa”, učenice ove škole Aleksandra Stanković i Elena Stepanović, takođe potomak Vojvode Stepe, članovi KUD-a „Avalski cvet” iz Pinosave, kao i veliki broja građana.
– Ako je neko u sebi okupio sve vrline srpskog naroda i sve oko sebe činio boljim, onda je to zasigurno Stepa Stepanović. Bio je voljeni oficir koji je delio sudbinu svojih vojnika, ministar vojni, komandant koji nikada nije povukao naređenje i, nadasve, skroman čovek iz naroda koji se vodio parolom „Sve za državu” – rekao je Zoran Antić.
Vojvoda Stepa Stepanović bio je jedan od najistaknutijih srpskih vojskovođa. Rodio se u porodici Radojke i Ivana, a pošto je bio krhke građe i slabašan, odlučeno da se pošalje na škole. Upisao je gimnaziju, a potom i Artiljerijsku školu. Iskazao se u srpsko-turskim ratovima i odatle je krenula njegova uspešna vojna karijera.
Čin vojvode stekao je u ratovima od 1876. do 1918. godine. U periodu između bitaka na Slivnici i kod Kumanova obavljao je dužnosti komandanta bataljona, puka, brigade i divizije i pomoćnika načelnika Glavnog generalštaba, a dva puta u svojoj vojničkoj karijeri bio je i ministar vojske. U Prvom balkanskom ratu (1912–1913) komandovao je slavnom Drugom srpskom armijom. Bio je pobednik sa Jedrena, Cera, Kolubare, Puste reke i Solunskog fronta. Godinu dana po završetku rata povukao se iz aktivne službe. Umro je 27. aprila 1929. godine u Čačku.
Stepa Stepanović bio je poznat po svojoj skromnosti. Nikada nije jurio za privilegijama, iako je za svoju hrabrost i požrtvovanost dobio tridesetak odličja. Smatrao je da se otadžbini mora dati sve, a od nje ne sme uzeti ništa. Kada je iz aktivne službe odlazio u penziju, tražio je samo da mu dopuste da sa sobom povede ostarelu kobilu Vilu. Želja mu je ispunjena. Vila ga je, kako stoji u nekim istorijskim spisima, nadživela i kola sa njegovim kovčegom vukla do groblja.
Njegovoj sahrani prisustvovao je i kralj Aleksandar Karađorđević.
Veliki arhitektonski značaj kuće
Kuća u kojoj se rodio Stepa Stepanović u Vrčinskoj ulici broj 1, inače spomenik kulture od velikog značaja, nažalost nije baš u najboljem stanju. Iako je renovirana 2014, došlo je do pomeranja zemljišta i pojave klizišta u tom delu naselja, što je najverovatnije uticalo i na stanje ovog zdanja i obližnjeg ambara.
Ovaj objekat podignut je sredinom 19. veka i po svojim graditeljskim karakteristikama pripada tipu starije moravske kuće, kakve su se u to vreme veoma često podizale u beogradskim selima. Kao primer narodne arhitekture, ona ima i građevinske i etnografske vrednosti čiji značaj raste, s obzirom na mali broj očuvanih kuća ovoga tipa u bližoj okolini grada.
Osnova joj je pravougaona, dimenzija deset sa osam metara, i sastoji se od tri prostorije: „kuće”, sobe i sobice. Zidana je u bondručnoj konstrukciji sa ispunom od čatme, dok su temelji od lomljenog kamena. Krov je četvoroslivan, prvobitno pokriven šindrom koju danas zamenjuje crep. Kuća je obeležena spomen-pločom.