Intimna priča o imigraciji

Dubravka Lakić

19. 03. 2024. 11:35

Фарахназ Шарифи (Фото: 26. TiDF)

26. SOLUN DOK

Solun – Nagrada „Zlatni Aleksandar” za najbolji film u glavnom takmičarskom programu 26. Solunskog festivala dokumentarnog filma i 12.000 evra pripalo je iransko-nemačkom filmu „Moja ukradena planeta” Farahnaz Šarifi, autorke širokog spektra jer ovaj svoj film potpisuje i kao scenarista i reditelj, snimatelj, montažer, dizajner zvuka i koproducent.

Ovaj najnoviji film nagrađivane Iranke, koja sada živi u Nemačkoj, intimna je priča o imigraciji u lični unutrašnji svet, neka vrsta autobiografske himne slobodi, sećanja žene koja beleži lepotu svog svakodnevnog života u Iranu tokom Islamske revolucije i otkrivanje šta znači voleti iz daljine i sanjati unutar četiri zida. Šarifijeva tvori krhki, gotovo ručno rađeni dokumentarac, prošiven skupljenim insertima snimaka sa super 8-milimetarske kamere stranaca, kao i svedočanstvima njenog kontakta sa majkom, profesorkom Lejlom koja je napustila Iran tokom tog burnog perioda.

Kao i u prethodnom filmu „Revolucionarna sećanja na Bahmana koji je voleo Lejlu” intimni, porodični detalji takođe isplivavaju na površinu, poput svedočanstava o borbi njene majke sa Alchajmerovom bolešću ili rasvetljavanja mnogih tamnih tački iz njenih sećanja. Na ovaj način Šarifijeva pred gledaoce stavlja dragoceni kolektivni i lični arhiv otklanjajući tako svaku sumnju u to šta je u stvari „ženski pogled” na sve što se u Iranu dešavalo i dešava, ujedno i pridodavajući nove dimenzije najnovijem ustanku „Žene, život, sloboda” koji je započet u njenoj rodnoj zemlji 2022. godine.

Žiri  glavnog takmičarskog programa je prepoznao i vrednosti i poruke dokumentarca „Moja ukradena planeta” i u svom obrazloženju istakao je sledeće: „Film Šarifijeve je dobro osmišljen i dirljiv esej u prvom licu koji brilijantno potvrđuje da svaka politička realnost ima podrealnost i da otpor dolazi u mnogim oblicima, među kojima je i onaj privatni” . U sličnom tonu svoju odluku da autorki ovog filma pripadne i nagrada Međunarodnog žirija kritike „Fipresci” za najbolji film dali su i njegovi članovi. U obrazloženju kritičarskog žirija se kaže i da je „Moja ukradena planeta” pravi primer „gerilskog filma koji obuhvata tajnu istoriju jedne zemlje i njenih žena kroz seriju kućnih filmova i snimaka što su kulminirali krvavom revolucijom u nastajanju”...

Osim filma Šarifijeve u glavnom takmičarskom programu nagrade su osvojili i filmovi „Šuma” Lidije Dude (poljsko-češki) i „Zalutala tela” Eline Psiku (grčki). Čitava serija nagrada podeljena je i u nizu paralelnih takmičarskih programa kojih je ove godine bilo više nego pre, uz činjenicu da je  26. TIDF na repertoaru imao čak 265 filmova. U tom filmskom bogatstvu i raznolikosti dominirali su filmovi sa kvir tematikama. Nagoveštaj da će biti tako dao je već i sam ovogodišnji filmski plakat u nežnoružičastoj boji sa crtežom dva muškarca u poljupcu. Posle nedavne odluke Grčke da bude prva pravoslavna zemlja koja je legalizovala istoplone brakove, ovakav potez samog festivala mogao je i da se očekuje.

U programskoj sekciji „Građanin kvir” sa uspehom je premijeru imao hibridni dokumentarac Dragana Jovićevića „Topli film” , a u industrijskom delu festivala, u popularnoj Agori, naša autorka Maša Nešković je zajedno sa producentkinjama Majom Medić i Enom Bajrakatrević za projekat „Kafka u Beogradu” osvojila nagradu „DOK Lajpcig akcelerator” („pičing” program) uz obrazloženje da je ovo: „filmski prikaz sećanja i njihove uloge u stvaranju međugeneracijskog dijaloga koji postaje temelj otkrivanja individualnih identiteta”  i da „kroz prelepu arhivu, tim ovog projekta oživljava prošlost i istovremeno pokazuje uticaj koji ima na sadašnjost”. Inače, ovaj filmski projekat nastaje i razvija se i u saradnji sa „CIRCLE Doc Women Accelerator”...