Tivatska veza u „jahtagejtu"

24. 10. 2008. 22:00

„Квин ка” прошлог лета одушевила грађане Тивта

Taman kad su pomislili da druženje tajkuna i političara na jahtama u Jonskom moru možda ne zaslužuje toliku pažnju, imajući u vidu dobro poznatu činjenicu da vršioci vlasti teško odbijaju letovanja o trošku bogatih poznanika, pojavile su se sumnje da iza svega stoji „veća priča”. Novinari britanskih tabloida, ali i ozbiljnih novina poput „Gardijana” i „Tajmsa”, otkrili su među glavnim akterima afere „crnogorsku vezu”, odnosno poslovne interese Olega Deripaske i britanskog investitora Natanijela Rotšilda u multimilionskom projektu „Porto Montenegro” u tivatskoj luci.

Time je ponovo postao interesantan ministar u vladi Gordona Brauna Piter Mendelson, koji je prvi napadnut kada je krenula priča o avgustovskom druženju moćnika na Deripaskinoj jahti „Kvin ka” kod Krfa.

Mendelson je, naime, pre sasvim neočekivanog ulaska u vladu početkom oktobra (bio je Braunov zakleti neprijatelj) četiri godine bio evropski komesar za trgovinu. Kada su opozicioni poslanici i mediji počeli da sabiraju njegove večere sa ruskim „kraljem aluminijuma”, pokrenuto je pitanje sukoba interesa, jer je za vreme njegovog službovanja Evropska komisija dva puta smanjila carine na uvoz aluminijuma, uz ogromnu korist za Deripaskin „Rusal”.

Afera je najveću političku štetu nanela britanskom kancelaru u senci Džordžu Ozbornu, koji je po opštoj oceni zarad sitnih političkih poena dirnuo u veze Mendelsona i Deripaske. Ispostavilo se da je i sam bio u društvu na jahti, gde se navodno govorilo o donaciji za njegovu stranku. Rotšild, njegov drugar sa Oksforda, bio je, kažu, besan što je ovaj zloupotrebio gostoprimstvo, prekršivši osnovni princip kluba milijardera – ono što se događa na letovanju tamo i ostaje. Međutim, mnogi su se pitali otkud toliko žuči prema dugogodišnjem prijatelju i da li je Rotšild možda nastojao da zaštiti Mendelsona, Deripasku ili obojicu.

U sećanje se vratio događaj iz aprila, kada je nasmejani Mendelson u Briselu ponosno objavio trgovinski sporazum sa „sićušnom bivšom jugoslovenskom republikom”, kao put ka njenom članstvu u STO i EU.

Komesar za trgovinu je tada opisao sporazum kao „prekretnicu” i pohvalio je „izuzetan” napredak Crne Gore ka statusu pouzdanog svetskog trgovinskog partnera, podseća „Dejli mejl” u opširnom tekstu sa naslovom „Mafijaški raj krije tajnu tajkunskog saveza”.

Luksuzna marina „Porto Montenegro” najavljena je kao „jadranski Monako”. Napuštena jugoslovenska pomorska baza prodata je 2006. kanadskom multimilioneru Piteru Manku (poreklom Mađar), a u pregovorima je, kao i u slučaju KAP-a, ponovo lično učestvovao premijer Đukanović, tvrdi „Dejli mejl” .

Na tenderu je njegov „Adrijatik marinas” dobio zakup nekretnine tivatskog „Arsenala” na 90 godina za relativno malo novca.

Kasnije se saznalo da iza tivatske supermarine stoje još neka zvučna imena poput Deripaske i Rotšilda, koji je sa Mankom suvlasnik „Trigranita”, najvećeg mađarskog građevinskog preduzimača. Mank je, inače, vlasnik najvećeg svetskog proizvođača zlata „Barik golda”, u čijem savetodavnom odboru sedi Deripaska, dok je Kanađanin član sličnog tela u „Rusalu”.

Rotšild je nagovorio Manka da ulaže u Crnu Goru, dok mu je Deripaska, takođe poslovni partner britanskog plejboja, navodno „otvorio vrata” pozivajući Đukanovića lično.

U avgustu je kanadski „Glob end mejl” pisao da je Mank u junu 2006, neposredno posle referenduma, doveo Rotšildove (oca i sina) u zvaničnu posetu Đukanoviću.

Luksuzni nautičko-turistički kompleks, igraonica za milijardere, kako ga pojedini mediji predstavljaju, moći će da primi 850 brodova, od toga 130 jahti dužih od 30 metara. Zauzimaće kilometar obale i 29 hektara zemlje.

Britanski tabloid piše da su radovi na crnogorskom projektu već u toku, da su uvezene ogromne palme iz Španije i venecuelanski kamen za fontane. Završetak prvog dela u projektu vrednom 260 miliona evra predviđen je za sledeću godinu.

Povrh svega, „Gardijan” je juče otkrio da su zvaničnici Evropske komisije dali netačnu izjavu o hronologiji susreta Mendelsona i Deripaske i da su oni viđeni u restoranu u Moskvi još 2004 – pre prvog sniženja carina i pre nego što je zvanično preuzeo dužnost evropskog komesara.