Osvetljavao je naše iščekivanje neke lađe

02. 04. 2024. 13:54

(Фото Друштво књижевника Србије)

Jednog predjesenjeg dana iz lepog grada Vršca otišli smo u „provod” Dragi Caki Bugarčić, Gordana Ćirjanić, Borislav Radović Milutin Petrović i ja u malo naselje Mol, odakle s vremena na vreme skela prevozi ljude i robu preko Dunava u grad Smederevo. Budući da smo uhvatili noć, svi su nas prevozi za Beograd izneverili. Ali nas nije izneverio Vrščanin Dragi Bugarčić. Zbog toga što je on bio poverljiv, tačan i odan skeledžija. Te noći sam shvatio da je Dragi B. u „najkritičnijim” trenucima i najlepšim životnim okolnostima bio čovek koji je osvetljavao naše tamne puteve i naše iščekivanje neke lađe.

Ali  Dragi je umeo i da nestane kad se pojavi. Kako? Tako što je među prijateljima bio neprestano, onako nevidljiv, prisutan. To je, kako se još ponekad među pažljivim ljudima govori, osobina onih koji, svesno ili nesvesno, stvaraju metež od stvarnog ili nestvarnog, svejedno. Dragi B. je pisao i knjige pune tog semena, jer je bio vetrovit, kao nekakva ruža vetrova – kružio je oko svoje ljudske, poverljive, duboke i osnovne tačke. Kada su ga pitali nešto u vezi sa njegovim knjigama, on je rekao: „Na mnoga besmislena pitanja, među kojima i uobičajeno ’zbog čega pišem’, ne umem da odgovorim. Ne znam zbog čega pišem. Ili mogu da dam pogrešan odgovor: Pišem da bih opisao stepeništa  kojima sam se penjao i silazio u životu. Stepenici po kojima se korača i po kojima klize i teku senke, ne samo ljudske. U Vršcu postoji izlomljeno, talasasto stepenište na padini Brega, koje su stari varošani prozvali Kalvarija. Odgovor bi mogao da bude: Zbog čega se moja generacija decenijama uspinjala malom Kalvarijom?” Dragi B. je umesto odgovora postavio osnovno pitanje.

Njemu naklonjeni ljudi – Vasko Popa, Milo Dor, Oktavio Prens – posle obilaska oko svega i svačega, nikada ga nisu zaobišli. Naprotiv, bili su zajedno neprestano na istom mestu.

Dragi B. neprestano se selio između dva grada-blizanca, između Vršca i Beograda, ali je, u stvari, bio na jednom jedinom mestu. Da li se dvoumio gde da krene? Mislim da nije. Jer, njegovo mesto nije zavisilo od njegovog kretanja, nego od kretanja mesta.