Crteži i skulpture malog formata u DOB-u

08. 04. 2024. 09:22

Илустрација: Плакат манифестације

Pedeset drugi put u Galeriji Doma omladine Beograda sutra u 19 sati biće otvorena izložba crteža i skulptura malog formata studenata Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu. Na izložbi se tradicionalno predstavlja izbor iz produkcije umetnika kojima je često ova izložba i inicijacija u profesionalni svet umetnosti. Studenti na postavci koja traje do 21. aprila prikazuju svoje skicuozne i neposredne beleške viđenja sveta u dve i tri dimenzije, u punom bogatstvu materijala, kolorita i tema. Selektori ovogodišnje izložbe su: Milica Murgić, Nataša Kokić, Petar Đorđević, Đurđa Sivački i Stefan Tasić.

Kako u pratećem tekstu objašnjava Mirjana Boba Stojadinović, do prve izložbe crteža malog formata 1971. godine studentima (još uvek pod imenom) Akademije likovnih umetnosti u Beogradu nije bilo dozvoljeno da izlažu na javnim priredbama. Svojim avangardnim pedagoškim metodama profesor Dragan Lubarda, koji je vodio predmet Večernji akt, iz studenata je izvlačio prve umetničke gestove, a ne samo studijske. Upravo je on te godine pokrenuo izložbu Crteža malog formata u saradnji sa Domom omladine Beograda, na kojoj su studenti osvajali svoj autorski glas, često i prvi put izlažući svoje radove u javnosti. Ovo njegovo zaveštanje do danas nije izgubilo na snazi.

„Ono što u proteklih preko 50 izdanja iz godine u godinu svaki put iznenadi jeste neposrednost ličnog gesta ruke, razmišljanje u priručnom materijalu, bilo u dve ili tri dimenzije, ali i sam nerv kojim se mladi umetnici na najneposredniji način sučeljavaju sa svetom. Primetno je da gest mladih umetnika u radovima skoro uvek ’ulazi’ u prostor tela: u samu mogućnost konstatovanja ljudske figure, autoportreta, neposrednih kolega i prijatelja, ali i potpunih stranaca... Telo je to koje ima i spoljnu manifestaciju i uspostavlja odnos prema okruženju, ali isto tako telo oprostoruje unutrašnje duhovne procese, drame, dileme, ceo spektar emocija i afektivnih stanja. Upravo je telo to koje se hvata ukoštac sa opipljivošću i ujedno neuhvatljivošću pojavnog sveta”, piše ona.