Đorđu Matiću uručeno priznanje „Momo Kapor"

Marina Vulićević

09. 04. 2024. 14:00

Награду за књижевност Ђорђу Матићу јуче је предао Матија Бећковић (Фото Танјуг/Марко Ђоковић)

Nagrada „Momo Kapor” za književnost uručena je juče u Skupštini grada Beograda pesniku, esejisti i romanopiscu Đorđu Matiću, koji živi i radi u Poreču, za književno delo „Niotkuda s ljubavlju”, u izdanju Kosmosa. Žiri Zadužbine Mome Kapora radio je u sastavu: Muharem Bazdulj, Radmila Stanković i Vule Žurić. Nagradu, plaketu od srebra sa motivom školice, Matiću je uručio Matija Bećković, predsednik Upravnog odbora Zadužbine „Momčilo Momo Kapor”. Novčani iznos od 250 hiljada dinara dobitniku je uručila direktorka Sektora marketinga i komunikacija Erste banke Aleksandra Kosanović Strižak.

U obrazloženju žirija se navodi: „Pre nego je roman ’Niotkuda s ljubavlju’ razmatran u kontekstu književne nagrade ’Momo Kapor’, o njemu je, između ostalog, zapisano: ’Mnogo je u knjizi instanci dirljive nenametljive erudicije, koja pokriva veliku simboličku teritoriju: od Krleže i Crnjanskog, do Mome Kapora i Marine Tucaković’.”

Žiri primećuje da prosečan čitalac ne bi našao sličnosti u Kaporovim i Matićevim delima, ali konstatuje da su zapravo i Kapor i Matić pre svega duboko odani svojoj kulturi. „Ta kultura se u najvećoj meri preklapa i kroz visoku kulturu i kroz ono što bismo mogli nazvati kulturom svakodnevnog života. Matić je veliki deo života proveo u egzilu, Kapor je bio svetski putnik. Nisu, dakle, bili, da se poslužimo tim Kaporovim naslovom ’provincijalci’, ali nisu bili ni naličje istog novčića: naivni adoratori svega tuđeg i dalekog. Za razliku od mnogih ovdašnjih pisaca svoje generacije, Kapor nije patio za takozvanom globalnom slavom. Mada mu je hvalospeve pevao jedan Klaudio Magris, njemu su važniji bili njegovi čitaoci,’obični i `naški’: od prodavačice sa Kalenića koja ga čita nedeljom u ’Politici’ do onog gastosa sa bauštele koji se u zavičaj prvi put vraća avionom, pa čita Mominu priču u ’JAT- ovoj reviji’. Vrlo slično osećanje sveta slika Matić u svojoj pesmi o Galileu Galileju i njegovim Firentincima. Na kraju, ali ne i najmanje važno, u nekim srećnijim vremenima, Momo Kapor je bio najprepoznatljivija književna veza Beograda i Zagreba. U vremenima ružnijim, na njegovom tragu je Đorđe Matić, na relaciji Zagreb–Beograd”, zaključuje se u obrazloženju žirija.

Na svečanosti u Starom dvoru Muharem Bazdulj obrazložio je nagradu razmatrajući srodnost Mome Kapora i Đorđa Matića, zaključujući da su oni ljudi grada i ljudi umetnosti i da obojica imaju izrazito urbani senzibilitet, dodajući i to da bi se mogao napisati esej o prvom poglavlju „Foliranata” i prvom poglavlju romana „Niotkuda s ljubavlju”, koji su posvećeni s jedne strane –Beogradu, a sa druge – Zagrebu, u različitim formama.

– Književnost je za Đorđa Matića ogledalo u kome se sve ogleda, kao što kaže stih jedne pesme Josifa Brodskog– zaključio je Bazdulj.

Zahvalivši  na uglednom priznanju Đorđe Matić, kao čovek koji dolazi podjednako iz književnosti, ali i rokenrola, napomenuo je da se ove godine navršava 40 godina otkako je objavio svoj prvi tekst. To je bila recenzija o dva zagrebačka benda, a ukazao je na tri važne ličnosti koje su imale uticaj u njegovom životu: Arsena Dedića, Igora Mandića i Momu Kapora.

– Imao sam sreću da radim sa Arsenom, Igor je bio jedan od mojih učitelja u pisanju i jedna od najvažnijih ličnosti u mom životu, Momu Kapora nisam poznavao, ali je njegova književnost bila oduvek sa mnom. Prva asocijacija na njegovu literaturu za mene su ona vremena dobra i vremena sigurna. Međutim, on me je pratio i kroz teška vremena. U emigraciju sam otišao 1991. godine, da bih se kući vratio trideset godina kasnije. Moma je pisao o belom svetu, i kada sam se sa tim svetom upoznao bez iluzija, Moma je i tada bio sa mnom. Kad sam se kao mladi emigrant našao u Rimu, setio sam se kako je Moma pisao o De Kiriku, i u kafeu „Greko” učinio sam omaž ne De Kiriku već Momi Kaporu. U tom istom Rimu našao sam nedeljno izdanje „Politike” u kojoj je bio Momin tekst. Tada sam osetio gde pripadam i znao sam koja je moja kultura, a taj uokvireni Momin tekst godinama sam nosio sa sobom po svetu i na daleki sever Evrope – istakao je Đorđe Matić.

Ovo priznanje, čiji je pokrovitelj Erste banka,  dodeljuje se već trinaest godina, a dosadašnji dobitnici su Emir Kusturica, Peter Handke, Dragan Jovanović Danilov, Labud Dragić, Nele Karajlić i Vesna Goldsvorti.