Va­žno je da se se­ća­mo

Sandra Savić

10. 04. 2024. 14:02

По­ло­же­ни вен­ци и цве­ће на Спо­ме­ник бра­ни­о­ци­ма отаџ­би­не 1998–1999. го­ди­не у Па­ру­нов­цу, у бив­шој ка­сар­ни „Ра­си­на” (Фото/ Министарство за рад, запошљавање, борачка и социјална питања)

Kru­še­vac – Po­vo­dom 25 go­di­na od naj­du­že i naj­kr­va­vi­je bit­ke to­kom NA­TO agre­si­je na na­šu ze­mlju, po­lo­že­ni su ven­ci i cve­će na Spo­me­nik bra­ni­o­ci­ma otadž­bi­ne 1998–1999. go­di­ne u Pa­ru­nov­cu, u biv­šoj ka­sar­ni „Ra­si­na”. Po­men po­gi­nu­lim pri­pad­ni­ci­ma voj­ske, ju­na­ci­ma sa Ko­ša­ra i dru­gih bo­ji­šta na Ko­so­vu i Me­to­hi­ji to­kom NA­TO agre­si­je 1999. go­di­ne slu­ži­lo je sve­šten­stvo kru­še­vač­ke epar­hi­je.

Ven­ce su po­lo­ži­li mi­ni­star za rad, za­po­šlja­va­nje, bo­rač­ka i so­ci­jal­na pi­ta­nja Ni­ko­la Se­la­ko­vić, pred­stav­ni­ci mi­ni­star­stva od­bra­ne i unu­tra­šnjih po­slo­va, de­le­ga­ci­ja he­roj­ske 125. mo­to­ri­zo­va­ne bri­ga­de sa rat­nim ko­man­dan­tom ge­ne­ra­lom u pen­zi­ji Dra­ga­nom Ži­va­no­vi­ćem na če­lu, po­ro­di­ce po­gi­nu­lih pri­pad­ni­ka, pred­stav­ni­ci gra­da i broj­nih udru­že­nja i or­ga­ni­za­ci­ja.

– Va­žno je da se se­ća­mo! Na­rod­ski re­če­no to je bi­la ša­či­ca, ali to je bi­la ve­li­ka si­la u nji­ma, mo­ral­na, jer su zna­li da bra­ne svo­ju otadž­bi­nu. Sta­li su na bra­nik otadž­bi­ne i spre­či­li kop­ne­nu in­va­zi­ju ko­ju je po­ku­šao NA­TO sa sna­ga­ma te­ro­ri­stič­ke voj­ske Ko­so­va – re­kao je za „Po­li­ti­ku” Lju­bin­ko Đur­ko­vić, pen­zi­o­ni­sa­ni pu­kov­nik Voj­ske Sr­bi­je, ko­man­dant dru­gog ba­ta­ljo­na 125. mo­to­ri­zo­va­ne bri­ga­de Pri­štin­skog kor­pu­sa, to­kom bit­ke na Ko­ša­ra­ma.

– Tog 9. apri­la bi­lo je i opa­sno i tra­gič­no i ža­lo­sno. To je bi­la avi­ja­ci­ja, pla­će­nič­ka voj­ska sa svih stra­na, mi smo ima­li de­vet­na­est, dva­de­set go­di­na, svi. Sa ove tač­ke gle­di­šta i go­di­na ko­je imam, pi­tam se ka­ko smo mi to iz­dr­ža­li. Ne di­vim se se­bi, ne­go svi­ma na­ma – re­kao je Sa­ša Va­sić, uče­snik bit­ke na Ko­ša­ra­ma.

Nikola Selaković je podsetio da su borci 125. legendarne motorizovane brigade, koja je primila udar neprijatelja u rejonu Košara, brojno nadmoćnijeg, kako na kopnu, tako i u vazduhu, uspela da izdrži ozbiljan udar da se konsoliduje i dobije dodatnu snagu na Uskrs 1999. godine. On je dodao da na spomen-pločama stoje imena ljudi čiji je život imao smisao, a da je sažet u rečenici: da se otadžbina u ratu brani, a da se u miru čuva. Prema njegovim rečima, onaj ko živi u skladu sa tim načelima, a ne daj bože ako se zarati da je brani, on ima smisao svoga života.

– Gde ćete veću počast nego da vas spominju, ne samo jednog dana u godini već svakoga dana – rekao je ministar.

Selaković je podsetio da su naše generacije predaka odrastale uz živu reč o Lazaru i Milošu i Kosovu i da je ta herojska i junačka vertikala srpskog naroda vredna pomena, poštovanja, slave, jer znamo kolike su žrtve naši preci podnosili da bismo mi živeli u slobodnoj, suverenoj i samostalnoj zemlji.

Jav­ni čas uče­ni­ci­ma osmih raz­re­da kru­še­vač­kih ško­la odr­žao je isto­ri­čar Mi­lan Bo­jić, autor vi­še knji­žev­nih de­la či­ja je te­ma bit­ka na Ko­ša­ra­ma.

Po­tom se obra­tio i ge­ne­ral Dra­gan Ži­va­no­vić, rat­ni ko­man­dant 125. mo­to­ri­zo­va­ne bri­ga­de. Te­le­fon­skim pu­tem je go­vo­rio rat­ni ko­man­dant Pri­štin­skog kor­pu­sa ge­ne­ral-pu­kov­nik Vla­di­mir La­za­re­vić, dok je po­zdrav­ni te­le­gram upu­tio i rat­ni ko­man­dant Tre­će ar­mi­je, ge­ne­ral-pu­kov­nik Ne­boj­ša Pav­ko­vić.