Dan kada su se ruski i srpski patrijarh zajedno molili za mir
(Фото /Тасс)
Pred više hiljada ljudi na Svetosavskom platou na beogradskom Vračaru, na današnji dan pre četvrt veka tadašnji patrijarsi srpske i ruske pravoslavne crkve održali su liturgiju pod vedrim nebom. Svi zajedno moleći se za mir. Bombe NATO-a zasipale su teritoriju Savezne Republike Jugoslavije već skoro mesec dana, ljudi su ginuli, zemlja je razarana, i u tim uslovima nije bilo mnogo poseta iz inostranstva. Tog 20. aprila ujutro u Beograd je sleteo avion sa patrijarhom moskovskim i cele Rusije Aleksejem Drugim (tada su ga naši mediji nazivali – Aleksije) i još nekoliko visokih crkvenih velikodostojnika, među kojima je bio i mitropolit smolenski i kalinjingradski Kiril, sadašnji poglavar Ruske pravoslavne crkve.
Po završetku božanstvene liturgije Svetog Jovana Zlatoustog ispred Hrama Svetog Save, patrijarh Pavle je zahvalio gostu: „Znamo i osećamo da ste došli da se zajedno s nama pomolite Bogu i svim svetima da Gospod mira uputi mir svima u zemlji našoj koji nevino stradaju u ovoj nesreći koja nas nepravedno snađe od napada i bombardovanja NATO-a”, prenela je „Politika” reči srpskog patrijarha, koji je još rekao da će ova zajednička molitva i blagoslov svetitelja ruske zemlje „za naš narod biti ukrepljenje u nastojanju da budemo narod božji dostojan imena hrišćanskog i vere pravoslavne, kojoj i vi i mi pripadamo”.
Patrijarh Aleksej je u pastirskoj besedi poručio, između ostalog: „Mi smo svedoci vapijućeg bezakonja: nekoliko silnih i bogatih zemalja sveta, koje drsko sebe smatraju svetskim merilom dobra i zla, gaze volju naroda koji želi da živi na drugačiji način. Bombe i rakete ne zasipaju ovu zemlju zato što one nekoga brane. Vojna dejstva NATO-a imaju drugi cilj – da razruše posleratni poredak u svetu, plaćen cenom izobilno prolivene krvi, i žele da nametnu ljudima njima tuđi poredak zasnovan na diktatu grube sile. Aliđ nepravda i licemerje nikada neće pobediti. Jer, shodno drevnoj izreci, nije Bog u sili, nego u istini i pravdi.”
Poglavar RPC bio je u jednodnevnoj poseti, a tog dana u Beogradu, posle crkvenog skupa, susreo se sa tadašnjim predsednikom Slobodanom Miloševićem, kao i sa jednim od albanskih lidera Ibrahimom Rugovom. Kao osvedočeni prijatelj srpskog naroda Aleksej Drugi se uvek zalagao da Kosovo i Metohija ostane u sastavu Srbije. Sinod Ruske pravoslavne crkve je pod njegovim predsedavanjem doneo i dokument u kojem se osuđuje samoproglašenje nezavisnosti Kosova. Kosovsku deklaraciju o nezavisnosti RPC je nazvala protivistorijskim događajem koji ugrožava svetsku ravnotežu i vodi ka tragičnim dešavanjima svuda u svetu gde postoje separatističke težnje. Aleksej Drugi se upokojio 2008. godine, a patrijarh Pavle godinu dana kasnije. Obojica su na čelo svojih crkava došli 1990. godine.