​ Plakati nasilja

Toma Todorović

29. 04. 2024. 09:48

(Unsplash)

Niš – Posle tragičnih događaja koji su se u našoj zemlji odigrali pre godinu dana, intenzivno i otvoreno se govori o pojavama vršnjačkog nasilja među mladima, ne samo u školama već i na ulici i svim mestima gde se svakodnevno okupljaju. Pokrenut je i čitav mehanizam mera i procedura za postupanje u takvim slučajevima, a intenzivno se radi i na prevenciji.

I na jugu i jugoistoku Srbije se preduzimaju sve mere za sprečavanje fizičkog i psihičkog nasilja među omladinom, ali je jedan nedavni slučaj u Nišu podstakao na razmišljanje da bi se suzbijanjem takvog neželjenog ponašanja valjalo pozabaviti i među – odraslima.

Na meti se našao čovek koji je izuzetno poznat i priznat ne samo u svom gradu već i mnogo šire. Reč je o profesoru Aci Krstiću, nagrađivanom stručnjaku iz oblasti matematike, jednom od najpoznatijih maratonaca u Srbiji. Ovaj vrsni pedagog omiljen je ne samo među generacijama učenika kojima je predavao već i među hiljadama sugrađana, sledbenika njegovih akcija popularisanja zdravog načina života, koje uspešno sprovodi nekoliko poslednjih decenija.

Tim više su svi bili iznenađeni kada se pročulo da su naselje u kome živi, a naročito kraj oko njegove porodične kuće oblepljeni štampanim plakatima na kojima je, ispod Krstićeve fotografije i njegovog broja telefona, napisano da je „nestao” i da se „traži”. Isti plakati su osvanuli i u okolini osnovne škole u kojoj radi.

Oglas uznemirujuće sadržine neprijatno je iznenadio Nišlije, a naročito članove njegove porodice, prijatelje i kolege, koji su morali da objašnjavaju da je Krstić živ i zdrav, da redovno dolazi na posao i da se i nadalje bavi sportom i drugim aktivnostima po kojima je poznat.

Ovaj neobični slučaj uznemiravanja javnosti prijavljen je policiji, koja je preduzela radnje iz svoje nadležnosti. Uporedo s tim, u „čaršiji” su počela nagađanja ko je i s kakvim motivima pokušao da plakatima nanese štetu i pričini duševni bol Aci Krstiću. Brzo je odbačena teorija da je ovo „maslo” nekog učenika, nezadovoljnog zbog neadekvatne ocene koju je dobio od ovog nastavnika. Jer, kako gotovo svi tvrde, teško da takvih učenika ima, jer je Krstić poznat po svojoj pravičnosti i objektivnosti.

Zato je zaključeno da se ovde radi ili o zlobi kolega koji ne mogu da mu „oproste” uspehe u nastavi i vanškolskim aktivnostima ili o neslanoj šali onih koji ga ne vole i kojima Krstić smeta iz samo njima znanih razloga. Ako zvanična istraga potvrdi ovu pretpostavku, biće to upozoravajući znak da se uznemiravanje, maltretiranje i psihičko nasilje ne događa samo na društvenim mrežama, niti da njegove počinioce treba tražiti samo među adolescentima.