Nezgodno poređenje
Ne možemo nikako da se poredimo s Kinezima jer nas nema ko Kineza.
Kod nas se za primanje mita može dobiti čak 12 godina zatvora, a kod Kineza za to izriču smrtne kazne. Lako je Kinezima kad ih ima onoliko. Nas je malo, pa smo i smrtnu kaznu ukinuli da nas ne bude još manje i da se, koliki-toliki, provučemo u Evropu. Ne treba nam u zakonu smrtna kazna. Kod nas ljudi presuđuju jedni drugima po kućama, u dvorištima, na ulicama i u kafićima, bez suda i bez prava na pomilovanje.
Kinezi nisu u Evropi, osim što ih svuda ima „ko Kineza”. Oni su u Aziji, a tamo smrtnu kaznu nisu ukidali od pamtiveka, niti imaju nameru da je izbrišu iz zakona. Kineski sud je pre nekoliko dana osudio na smrt bivšeg pomoćnika gradonačelnika Pekinga zbog korupcije u vezi sa izgradnjom sportskih objekata za Olimpijske igre, ali je izvršenje kazne odloženo za dve godine. Zar da ode glava ako se čovek samo „malo” ugradio u neke „posliće” i omastio brke za nekoliko miliona juana? Pa nije valjda dotle došlo da se mora na vešala zbog mita? Izgleda da jeste, jer korupcija košta Kinu godišnje čak 60 milijardi evra, a to je više od ukupnih troškova za obrazovanje najmnogoljudnije zemlje na svetu, javio je Bi-Bi-Si. Kina je očigledno morala u ovom slučaju pribeći najtežoj kazni, jer je tokom protekle tri godine kaznila na razne načine više od 50.000 funkcionera zbog primanja mita, ali to očigledno nije bilo dovoljno zastrašujuće. Kaznena politika u azijskim zemljama prilagođena je takozvanoj društvenoj opasnosti određene vrste kriminala. Mnoge zemlje još primenjuju smrtnu kaznu zbog krijumčarenja i preprodaje droge. Setimo se samo televizijske serije „Bangkok Hilton”, u kojoj glavna junakinja, koju tumači Nikol Kidman, biva osuđena na smrt, jer je u njenom koferu na aerodromu otkrivena podmetnuta joj droga.
Dakle, nisu samo krvni delikti razlog za najtežu i nepopravljivu kaznu. Ako se princip „oko za oko, zub za zub” primenjuje i dalje u većem delu sveta za ubistva, onda se postavlja pitanje da li se smrtna kazna za korupciju i trgovinu narkoticima smatra odmazdom ili zastrašivanjem mogućih novih počinilaca ovih delikata.
Ne bih da poredim kinesko i srpsko sudstvo i ne bih da rizikujem da me neko proglasi zagovornikom smrtne kazne. Nije zaista za poređenje to što je Kina osudila bivšeg pomoćnika gradonačelnika Pekinga na smrt zbog mita i to što naši sudovi stalno odlažu suđenja za primanje i davanje mita. Tako je glavni pretres u aferi „Kofer” odložen za april 2009. godine!
Kina je odložila izvršenje kazne svom funkcioneru za dve godine i pružila mu mogućnost da dobrim vladanjem zasluži doživotnu robiju umesto pogubljenja.
Mi prvo odugovlačimo pa sudimo i presuđujemo, Kinezi odmah presude pa onda odugovlače. Nije, kažem, za poređenje. Nikada nas neće biti „ko Kineza” pa da i mi shvatimo koliko je korupcija opasna za društvo i državu.