Umetnost uspešno gradi regionalne mostove

Borka Golubović-Trebješanin

07. 05. 2024. 11:07

Београдски глумци на сплитској сцени (Фото Б. Г. Т.)

Od našeg specijalnog izveštača
Split – Svaka žena mora i treba da čeka. Boljitak. Dete. Sreću. Kraj svoga veka. A najvažnije od svega, da čeka svoga čoveka.

Ovu repliku iz predstave „Uspavanka za Aleksiju Rajčić” kazivala je Vanja Ejdus, prvakinja Drame Narodnog pozorišta u Beogradu na sceni Hrvatskog narodnog kazališta Split u samoj završnici ceremonije zatvaranja 34. Marulićevih dana. Sa plakatom za predstavu na ćirilici smeštenom pored samog ulaza u ovu kuću kulture.

Dugo smo proteklih dana tragali za datumom kada je Drama nacionalnog teatra uopšte gostovala u Splitu. Nagađalo se da li je to bilo pre 30 ili više godina. Ipak, pozorišni hroničari nisu zabeležili podatak da je ikada u istoriji Narodnog pozorišta u Beogradu dugoj preko vek i po ansambl Drame gostovao u Splitu. Time su ovo gostovanje i razmena umetnosti još značajniji.

Predstava „Uspavanka za Aleksiju Rajčić”, jedna od najnagrađivanijih u regionu, sa više od 20 priznanja, posebne poetske vrednosti i čudesne lepote u kojoj se prepliću elementi tradicionalnog i brehtovskog teatra naišla je na lep prijem u Splitu, uz dugi aplauz i cveće. Naslovna junakinja je fiktivna ličnost, a mladi Đorđe Kosić inspiraciju za priču našao je u knjizi Milutina A. Popovića iz 1898. godine „Zatvorenice – Album ženskog odeljenja Požarevačkog kaznenog zavoda”.

– Svako izlaženje van svojih granica izuzetno je važno za umetnost. Razmena nam omogućava da pratimo šta rade pozorišta po regionu, kuda se kreću, u kojim estetskim i umetničkim okvirima, ali i da proverimo sopstvena stremljenja u drugačijoj sredini. Ova predstava je po formi i jeziku već sama po sebi neobična i za našu publiku, i predstavlja određenu vrstu teatarskog iskoraka, pa mi je utoliko bilo zanimljivije da osetim reakcije splitske publike – kaže Vanja Ejdus za „Politiku” i dodaje:

– Bila sam jako uzbuđena što igram pred splitskom publikom. Posebno mi je drago što je ova, ovakva predstava otišla u Split, jer je izazovna da se prihvati i razume kao nešto drugačije i nedovoljno poznato u iskustvu gledaoca. Predstava radi na podsvesnom nivou, i potrebno je da gledalac bude otvoren da je percipira. Te otvorenosti, čini mi se, jeste bilo, divno su Splićani ispratili „Aleksiju”. Osobena je sama postavka cele predstave, koja je muzičko-dramska forma, brehtovski odmaknuta, puna ironije, humora, ali i tragike. I sve je obojeno u „roze” iako je sve zapravo suprotno od toga. Posebno je i to što su pevači u predstavi podjednako važan dramski lik i muzika je moj glavni partner na sceni.

Dugo su posle predstave „Uspavanka za Aleksiju Rajčić” hrvatske kolege prilazile Molini Udovički Fotez, direktorki Drame koja je predvodila beogradski ansambl sa lepim porukama da ih je priča dirnula, da je sudbina žene slična na ovim prostorima i da pozdrave ideju da mladim autorima pruži šansu.

– Jako sam ponosan što možemo ponovo da gradimo regionalne mostove. I sam sam radio u Zenici, Banjaluci, Sarajevu... Srećan sam što smo uspostavili ovu umetničku razmenu. Jug Đorđević je mlad reditelj. Mlada je ekipa, zanimljiva estetika, što se moglo videti i na našoj sceni, koja uvek radi sa uvežbanim autorskim timom. Lepo je što je splitska publika imale priliku da vidi ovaj Đorđevićev rediteljski rukopis. Hvala mu za „Aleksiju” – kaže Ivan Plazibat, direktor Drame HNK Split, dok Vicko Bilandžić, direktor HNK Split naglašava:

– Drago mi je što smo splitskoj publici ponudili drugačiju predstavu. Tema „Aleksije” nažalost svuda je prisutna, od Amerike, preko Kine, do Evrope, Hrvatske i Srbije. Emotivna je priča i čast nam je da smo imali priliku da budemo domaćini beogradskim kolegama.

Bilandžić dodaje da imaju običaj da za zatvaranje Marulićevih dana pozovu predstavu koja nije rađena po hrvatskom dramskom tekstu, i tvrdi da je siguran da će splitsko pozorište na jesen doći u uzvratnu posetu, možda sa komedijom Miljena Smoje „Tiha noć”, odnosno predstavom „55 kvadrata”.

– „Aleksija” je fascinantna, govori o položaju žene kroz sva vremena. I ništa se kroz istoriju nije promenilo. Zanimljiv je rediteljski pristup, ali Vanja Ejdus iznela je predstavu briljantno, kako se od jedne prvakinje i očekuje. Dođite nam opet – poručuje Nives Ivanković, prvakinja HNK Split, koja je na aktuelnim Marulićevim danima osvojila nagradu žirija čitalaca „Slobodne Dalmacije” za ulogu u predstavi „Crvena voda” Jurice Pavičića u režiji Ivice Buljana i dramatizaciji Ivora Martinića sa kojom se Splićani spremaju za gostovanje na predstojećem 69. Sterijinom pozorju u Novom Sadu. Gotovo da nije bilo umetnika koji nije izrazio radost zbog gostovanja na Pozorju. Prisećali su kako su nekada ta druženja bila lepa, korisna, sve u službi umetnosti.

– Saradnja sa kolegama iz HNK Split je bila vrlo uspešna i na prvi pogled jednostavna, iako su određene specifičnosti saradnje sa ustanovama iz Hrvatske nosile sa sobom dodatne zahteve. Bilo je potrebno dobiti radne dozvole za sve članove ekipe koji su putovali u Split, pa je to uslovilo situaciju koja nije baš karakteristična za sva gostovanja, a to je da se ekipa predstave formira tri meseca pre puta, što je za stalno repertoarsko pozorište kakvo je naše pozorište predstavljalo svojevrstan izazov. Naravno da je glumačka ekipa stalna, ali je prateći deo ekipe sastavljen od tehnike bilo potrebno definisati mnogo pre uobičajenih rasporeda i podela karakterističnih za rad u našem pozorištu. U oktobru očekujemo gostovanje kolega iz Splita u našem pozorištu i spremni smo da im uzvratimo gostoprimstvo na najbolji način – kaže producent Vuk Miletić, koji je svoj deo posla obavio besprekorno.

Uz Vanju Ejdus, u ekipi predstave „Uspavanka za Aleksiju Rajčić” bili su i: Iva Milanović, Novak Radulović, Sara Ristić, Nevena Milošević, Vera Zečević, Mladen Lukić, Goran Milošević i Danijela Milošević.

Ovogodišnje, 34. po redu izdanje Marulićevih dana ponudilo je publici 11 predstava u takmičarskoj konkurenciji, odnosno više od 40 propratnih programa. U Splitu su ugostili više od 600 umetnika: glumaca, reditelja, producenata, muzičara koji su obogatili atmosferu svojim prisustvom i strašću prema pozorištu.